Od posljednjeg pisanja ja sam se više zadržao na vrijednim medicinskim sestrama i tehničarima. Njihova žrtva često biva neprimijećena, ali oni i bez prigovaranja i dalje obavljaju svoju dužnost u duhu Hipokratove zakletve. Spomenuo sam, također, dva lica ljudskog bića koji kao kovani novac ima dvije strane. Jedna strana, dobra i anđeoska, a druga strana loša je kao vrag. Nakon priča o medicini, medicinskim sestrama i liječnicima, osobito sam zatečen sada nakon što sam upravo danas, kada je prvi dio priče o medicinskim sestrama izašao u tisak, slušajući vijesti na TV RTL čuo o zlodjelu jednog medicinskog djelatnika iz Slavonskog Broda, izopačene osobe koja se bavila skupljanjem ljudskih spolovila. Ovaj događaj daje čovjeku materijal za ozbiljno razmišljanje i pitam se kako je moguće da takva izopačena osoba dobije posao kao pomoćnik patologa gdje se odsijecajući, kao da mu je upala kašika u med, može baviti svojom gnusnom radnjom nad bespomoćnim pokojnicima skrnaveći njihova tijela kao što bi učinila zvijer. Samo kriminalni mozak može nešto tako izmisliti i izvršiti. Normalan ljudski um ne može tako nešto učiniti. Ovo nije izolirani slučaj. U bivšoj Jugoslaviji bilo je brojnih izuzetno okrutnih radnji koje su izvršili razni monstrumi. O tome ću ukratko pisati u ovoj kolumni.
U svijetu ima jako puno monstruma. Jedan od njih je liječnik iz Velike Britanije. Ja ga se sjećam i danas jer je ubijao svoje pacijente koji su pretežno stariji ljudi u vremenskom razdoblju od oko 20 godina, a tek onda su otkrili da je on ubojica i liječnik. Stvarno, kada liječnik postaje kriminalac, onda je u istinu jako opasan čovjek. Misterij o postojanju je nešto što je nedokučivo. Svemir, a u sklopu njega, živo biće te i sam čovjek spadaju u te nedokučive tajne postojanja. Odakle smo došli, kuda idemo poslije, ostaje zauvijek tajna, kao i samo postojanje tvari. Kod čovjeka je najveća tajna njegov um koji je u mozgu, a taj mozak je pokretač svega što je čovjek u stanju učiniti, sastavljen od mnoštva živčanih niti i stanica, mozak je jedan od vrhunca čuda u prirodi. Pregledom ljudskih mozgova kod više ljudi oni izgledaju isti, međutim, umovi su veoma različiti. Um stvara karakternu osobinu pojedinca i po tome razlikujemo ljude: prijazni, prisni, agresivni itd. Fizikalnim pregledom za sada je prosto nemoguće predvidjeti koji je mozak normalnog mirnog čovjeka, a koji je monstruma, jer, po izgledu, mozak jednog monstruma ne razlikuje se od mozga drugog čovjeka koji nije monstrum. Ljudski um je moćan pokretač, on putuje čak i brže od svjetlosti. Samo ljudski um može biti na više mjesta u istom vremenu, ništa drugo nema te osobine. O tome što pokreće čovjeka da postane monstrum, nije predmet ove kolumne. To spada u domenu psihijatrije, psihologije itd.
S gledišta običnog čovjeka, monstrumi su isti kao svi drugi ljudi, ali u danom trenutku događa se nešto strašno u umu te osobe koja ga tjera da učini strašno zlo, jer prije toga su se kretali među pučanstvom kao normalni ljudi. Monstrumi su “normalni” ljudi sve do onog trenutka kada učine veliko zlo, onda prestanu biti uobičajeni. Jedino pitanje mi stalno dolazi u misli i ne mogu naći točan odgovor, a to je od kada stvarno postoje monstrumi? O tome mislim jer ako bacimo pogled unazad u povijest čovječanstva naći ćemo određene radnje tada koje su bile uobičajene, a sada ih svrstavamo u monstruozne radnje. Tipičan primjer je da ako sada netko ubija i pojede drugoga čovjeka, on bi automatski bio monstrum u našim očima jer je postao kanibal, a mi znamo da su ne tako davno kanibalizam prakticirala razna plemena u Africi, Aziji, Australiji itd. Kapetan Cook koji je prvi stigao do kontinenta Australije je postao ukusan obrok stanovnika Australije, Aboridžina. Tada Aboridžini nisu bili kvalificirani kao monstrumi. Sin milijardera Rockefeller je nestao među Indijancima u prašumi u Brazilu, a sumnjalo se da je i on postao ukusno meso za domoroca Indijanca, a ni oni nisu bili kvalificirani kao monstrumi. Sada u 21 stoljeću takav netko ne bi bio kvalificiran kao monstrum. Čini mi se da odgovor leži u evoluciji našeg društva i društvenih odnosa.
