Iako je Joe Biden predsjednik već više od tjedan dana, Washington još pati od mamurluka iz zbunjujućeg razdoblja Donalda Trumpa. Biden predstavlja nadu u povratak u normalu u američkoj politici, čemu svjedoči njegov poziv na nacionalno jedinstvo, toleranciju i poštivanje istine na dan inauguracije.
Gorljivo je apelirao na suradnju dviju stranaka i obvezao se na traženje dodirnih točaka s republikancima u rješavanju neodložnih izazova s kojima je ta zemlja suočena. Govor je općenito bio dobro prihvaćen i nesumnjivo se svidio većini Amerikanaca koji teže okončanju “neciviliziranog rata” u zemlji i da Washington ponovno počne pravilno funkcionirati.
Biden je jasno prepoznao pobjedu nad koronom i obnovu gospodarstva nakon razaranja uslijed pandemije kao svoje najveće prioritete i predstavio je paket pomoći od 1,9 bilijuna dolara američkom Kongresu. Nije gubio vrijeme te je izdao niz izvršnih naredbi, od kojih su brojne osmišljene za poništavanje kontroverzne politike njegova prethodnika. To uključuje postupanje za ponovni ulazak Sjedinjenih Američkih Država u Pariški sporazum o klimatskim promjenama i obnovljeno članstvo u Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji kao i ukidanje zabrane imigracije u SAD za građane određenih nacija s većinskim muslimanskim stanovništvom te zaustavljanje izgradnje zida uz granicu s Meksikom. Također izdao je naredbe za ublažavanje ekonomskih teškoća izazvanih pandemijom, kao što je produljenje moratorija na deložacije, ovrhe i otplatu studentskih kredita.
Već se čini da će Biden možda morati odustati od - jedinstva kako bi krenuo naprijed s odlučnim postupanjem, s obzirom na rane znakove ozbiljnog protivljenja njegovu prijedlogu od 1,9 bilijuna dolara među republikancima. Nejasno je hoće li dovoljno republikanaca ikad biti voljno glasati za izdašan paket pomoći ili hoće li liberalni demokrati podržati ustupke drugoj strani.
Bidenu možda neće preostati ništa drugo nego da odobri napore koji se ulažu u pritisak na republikance kako bi njegov paket pomoći prošao na glasanju u Kongresu.
Potraga za dodirnim točkama dodatno je otežana mogućim suđenjem za opoziv bivšeg predsjednika Trumpa zbog njegove uloge u poticanju pobune 6. siječnja na Kapitolu.
Čini se da ima malo sumnje kako bi osuda Trumpa i zabrana da se više ikad kandidira za javnu funkciju bili primjereni i doista presudni za odvraćanje bilo kakvog pribjegavanja političkom nasilju i ilegalnim naporima da se ubuduće poništi izborni rezultat.
No činjenica je da suđenje republikance iz Senata dovodi u krajnje neugodan položaj. Iako mnogi vjeruju da je Trump kriv i privatno favoriziraju njegovo trajno kažnjavanje i njegovo uklanjanje iz politike, boje se gnjeva republikanskih birača. Računica bi se mogla promijeniti, ali sada se čini da postoje slabi izgledi za osudu, a suđenje bi moglo samo pridonijeti daljnjem raspirivanju strasti stranačkih pristaša i zakomplicirati prihvaćanje Bidenova programa.
Naposljetku saslušanje Antonyja Blinkena u Senatu, Bidenova izbora za državnog tajnika, pružilo je rani uvid u vanjskopolitičku orijentaciju nove administracije. Blinken je potvrdio podršku ključnim aspektima Trumpove diplomacije na Bliskom istoku, uključujući priznanje Jeruzalema kao izraelske prijestolnice i poboljšanje odnosa između Izraela i arapskih država.
Rekao je da će se SAD naposljetku ponovno pridružiti iranskom nuklearnom sporazumu (JCPOA) ako se Iran bude strogo pridržavao njegovih odredbi, ali je također ukazao na spremnost na konzultacije s Izraelom i drugim bliskoistočnim protivnicima sporazuma o načinima kako ga ojačati u sljedećim pregovorima s Iranom.
To naglašava otrežnjujuću stvarnost da dvije strane ostaju na rubu sukoba. No Iran nikako nije jedina potencijalna kriza za čije će ublažavanje Bidenov tim imati malo vremena. Izgledno je da je Blinken uplašio Peking podržavajući odluku Trumpove administracije donesenu u zadnjem trenutku da optuži Kinu za genocid nad svojim muslimanskim ujgurskim stanovništvom.
Također, iznio je strategiju za učinkovitije suprotstavljanje Kini smišljanjem zajedničkog pristupa s američkim partnerima u Europi i Aziji. To je razumno, ali trebat će vremena i koordinacije da bi postalo operativno i učinkovito. Ako je jedna stvar jasna u prvom tjednu Bidenove administracije, onda je to da je vrijeme luksuz u kojem joj možda neće biti dopušteno uživanje.
