Premda svatko želi steći i imati što više prijatelja, oni ponekad znaju biti “zeznutiji” od neprijatelja. Naime, kada ti prijatelj kaže istinu, onda ona boli više od tisuću strelica koje su ti uputili najljući neprijatelji. Jer prijatelj pogađa u srž, u bit, on ne okoliša i ne dvoji treba li reći ono što vidi. Ako je pravi, dakako. Oni lažni prijatelji, koji samo odobravaju i hvale prijateljeve čini i geste, ne mogu se uopće tretirati kao prijatelji. A takvih je u životu velik broj, mnogo veći nego pravih prijatelja.
Susret patrijarha Porfirija s mišljenjem njegovih hrvatskih prijatelja, nakon zbivanja u Cetinju i njegova dolaska u pancirki i pratnji specijalaca, nije mu godio. Kao osobi otvorena duha i misli, patrijarh Porfirije javno se u svojoj propovijedi ovoga ponedjeljka u Jasenovcu čudio kako je moguće da su njegovi hrvatski prijatelji u njemu prepoznali homo duplexa, tj. podvojenu osobnost. Čak i “homo tripleksa”, jer su u njemu prepoznali tri Porfirija: zagrebačkog, beogradskog i cetinjskog.
Premda je rekao da u njegovim javnim riječima nema diskontinuiteta, prijatelji su zacijelo pronašli aritmiju između onoga što im je Porfirije i javno i osobno svjedočio dok je bio u Zagrebu, odnosno kada se preselio u Beograd postavši patrijarhom i kada je ustoličio mitropolita Joanikija u pancirki u Cetinju. To ga je i ponukalo da propovijed u Jasenovcu produži na čak 45 minuta, što je zacijelo rekord među njegovim prodikama. Odnosno, da onog “zagrebačkog Porfirija” uzdigne na još višu razinu, parafraziravši sam sebe rekavši kako se on i Hrvatska vole javno ma što tko mislio, baš kao što je to izjavio za Zagreb kada je došao za mitropolita u hrvatsku metropolu.
Među njegovim prijateljima odmah je uskrsnula pošalica da evo i četvrtog Porfirija. Porfirija svehrvatskog! Dakako, pod time se nikako ne misli da je Njegova Svetost patrijarh srpski Porfirije osoba podvojene naravi ili duhovnosti, nego se odnosi na ono što njegova uloga predstavlja u javnosti. A toga, možda, nije svjestan ni sam Porfirije Perić. Naime, bez obzira na nategnute okolnosti u Crnoj Gori oko prepucavanja kome pripada Cetinje, Srpskoj pravoslavnoj crkvi ili Crnogorskoj, odnosno koja je od njih autokefalnija i priznatija u pravoslavnom svijetu, u hrvatskoj javnosti ostao je dojam da je ondje vođen rat i da to nema nikakve veze s evanđeljem. Bez obzira tko bio u pravu ili krivu između te dvije strane.
Isus je svoje učenike nazvao prijateljima. I to “pretvorivši” ih iz slugu u prijatelje u Ivanovu evanđelju, dajući im ključnu zapovijed za vrijeme koje im ostavlja u naslijeđe, a to je: “Ljubite jedni druge kao što sam ja vas ljubio! Veće ljubavi nitko nema od ove: da tko život svoj položi za svoje prijatelje. Vi ste prijatelji moji ako činite što vam zapovijedam. Više vas ne zovem slugama, jer sluga ne zna što radi njegov gospodar; vas sam nazvao prijateljima, jer vam priopćih što sam čuo od Oca svojega.”
Patrijarh Porfirije nije citirao taj evanđeoski odlomak u Jasenovcu, ali je pogodio njegovu bit kada je rekao da se on i Hrvatska vole javno. Izgovorio je to potaknut svojim hrvatskim prijateljima, koji su se u nedavnim zbivanjima u Cetinju i dovodeći ih u kontekst političkog širenja svesrpstva, prisjetili početka 90-ih, kada se SPC našla u raljama Miloševićeve agresorske politike i postala jedna od poluga koja je trebala srušiti hrvatsku samostalnost, pa su njezine strukture i lideri napustili Hrvatsku i svrstali se na stranu agresora (čast rijetkim pojedincima). Kada im to nije uspjelo, vratili su se priznavši političku realnost. Učinio je to prije svega Porfirijev prethodnik, mitropolit zagrebačko-ljubljanski Jovan. Dokaza je previše da bismo ih ovdje sada iznosili. No, ono što je važno i za patrijarha Porfirija i za Hrvatsku, i za prijatelje s jedne i s druge strane, to je dijalog i otvorenost prema kritikama i javnim potezima. Osobito ako ulazimo u fazu u kojoj će odnosi Hrvatske i SPC-a biti nadvijeni tamnim oblacima zbog događaja u susjedstvu. Pravi prijatelji tu mogu biti od velike pomoći. Stoga hvala patrijarhu Porfiriju da je to u Jasenovcu prepoznao i izgovorio.
