Je li natječaj namješten? Pitanje ovdje postavljam jer je mojeg kolegu privatnika ovih dana više ljudi zatrpalo istim pitanjem. Kolega je objavio oglas za zapošljavanje novih radnika i javljaju mu se kandidati, zovu ga na telefon, raspituju se, a neki ga odmah pitaju je li natječaj namješten. Jer ako je namješten, ljudi kažu da se onda neće ni javiti na natječaj, da onda nema smisla gubiti vrijeme i gajiti nadu za posao. Kolega je pak u šoku, odakle uopće to pitanje, i ljudima objašnjava da njegova firma nije javna nego privatna, da je u pitanju njegov novac, i da ima pravo odabrati osobu za zapošljavanje kakvu god želi i kakvu izabere, a i da na kraju uopće nije trebao ni raspisati oglas za posao.
Sve on to uljudno objašnjava ljudima koji ga to pitaju, pokušava im pojasniti koja je razlika između privatnog i javnog sektora, ali badava. Ljudi su uvjereni da su natječaji svugdje namješteni, i uopće ne rade razliku u kojemu sektoru. Jer je to dugogodišnji obrazac ponašanja i ljudi su već naučili da se poslovi dobivaju preko veze, da su natječaji često samo farsa, da su prilagođeni već nekoj osobi koju se planira zaposliti. I toliko su time opterećeni, da uopće ne rade razliku između javnih i privatnih firmi. Sve to pišem jer se u najnovijim akcijama DORH-a spominju i sporna zapošljavanja po državnim i javnim službama, gdje je netko s pozicije moći za nekoga urgirao, za nekoga tražio posao mimo sposobnosti i natječaja ili zapošljavao mimo potrebe.
Kao da smo otkrili toplu vodu. Sjećate li se bivše ministrice zaštite okoliša Mirele Holy koja je svojedobno u mandatu premijera Zorana Milanovića od otkaza htjela spasiti tajnicu predsjednika uprave HŽ-a, Heidi Maziju, ujedno suprugu stranačkog kolege. Ministrica je tada poslala pismo predsjedniku uprave HŽ-a Reneu Valčiću u kojemu od njega traži da tajnicu poštedi otkaza ili premjesti na drugo radno mjesto jer je Heidi “stekla dojam da je u nemilosti” jer je imenovana dok je vladao HDZ. U pismu navodi njezine kvalifikacije i da je ona primljena prije godinu dana na temelju natječaja. Nakon što je pismo izašlo u javnost, ministrica se branila da se ovdje ne radi o političkoj intervenciji, već “preporuci za humaniji odnos”. “Tražila sam samo da se gospođu politički ne šikanira”, rekla je tada ministrica. Koja smijurija! Radilo se o čistom političkom nepotizmu zbog kojega je na kraju morala odletjeti iz Milanovićeve Vlade. No ona to ni danas ne priznaje.
Bili bi to minorni slučajevi kad bi bili pojedinačni incidenti. Međutim, u Hrvatskoj to nisu nikakvi incidenti, to je sustav koji godinama uništava Hrvatsku! To je zloćudni tumor! Pratite li što komentiraju ljudi koji su otišli iz zemlje, koji su razlozi njihova odlaska? Jedan od ključnih razloga su i namješteni poslovi, namješteni natječaji u državnim i javnim službama, gdje se puno češće traži podobnost, a ne sposobnost. Bitnije je jesi li u partiji, imaš li političko zaleđe, čiji si, čije prezime nosiš... U najnovijim istragama spominju se neki političari u ovom kontekstu. Mene bi pak zanimalo tko to ne radi, čast iznimkama? Ma rade gotovi svi. Čak i ako nemaju osobne materijalne koristi, ali time žele pokazati da su na poziciji moći s koje mogu upravljati ljudskim sudbinama.
I da, u ovome uopće nema nikakve razlike, je li to HDZ, SDP, IDS ili neka druga stranka na vlasti od države do općine. Svi oni funkcioniraju isto, kao nekad partija u bivšem sustavu. Sad je samo više partija, a puno toga ostalo je po starome. Koliko je ljudi otišlo iz Istre jer nisu mogli dobiti posao zato što nisu u IDS-u ili se nisu htjeli upisati u tu stranku? Taman posla da se SDP drukčije ponaša. I zato govorim o uvriježenom sustavu koji nije nimalo bezopasan. To je sustav koji godinama razara Hrvatsku i koji je dobrim dijelom pridonio odlasku ljudi iz Hrvatske. To je javna tajna, ali nitko ništa ne poduzima da se tome stane na kraj. Gotovo nitko ništa ne prijavljuje, jer ako prijaviš, onda si se još više ukopao. Preko toga se prešutno prelazi, iako je sve skupa jako gnjusno.
Na žalost, to nije samo u političkoj sferi, to nije samo u državnim službama i javnim firmama. Ta politička ili neka druga podobnost otišla je tako daleko da se kod zapošljavanja čistača gleda u kojoj je partiji ili ako se traži osoba za naplatu parkinga. To je godinama otišlo tako daleko da po fakultetima i institutima često posao dobivaju oni koji imaju političko zaleđe jer je za njih netko zvao, a ne oni koji su daleko kvalificiraniji za isti posao. Štoviše, čak ni sama stranačka iskaznica nije siguran i jedini aut. Priča mi prijatelj kako i među hadezeovcima ima ljudi bez posla i tome slično. Jer je glavni adut u svemu imaš li političkog sponzora, političko zaleđe, nekoga tko stoji iza tebe i protežira te. To su bogovi koji još nisu pali na tjeme! Kad će konačno?
