Jošua je uveo Izraelce u Palestinu između 1220. i 1200. god. pr. Krista. Podijelio je ždrijebom zemlju po plemenima. S istočne strane Jordana zemljište su dobili potomci Rubenova i Gadova plemena te polovina Manašeova plemena. Njih su optužili ostali Izraelci da su se pobunili protiv Gospodina i počeli podizati žrtvenike drugim bogovima. Rješenje spora vodio je Pinhas ovom metodom: 1. nesporazum se dogodio, 2. iznijeli su svoja mišljenja, 3. čuli su i razumjeli jedni druge i 4. pomirili se.
Jošua je ostario. Osjetio je kako dolaze zadnji dani njegova života ili kako on reče: "Evo, ja krećem danas na put kojim je svima poći" (Jš 23,14). Pozvao je starješine svoga naroda i dao im upute o ponašanju među strancima. Posebno je naglasio da ostanu vjerni Gospodinu, postojani i čvrsti u vršenju zakona koji je Gospodin dao Mojsiju. Istaknuo im je da se ne klanjaju drugim bogovima. U oproštajnom govoru naglasio im je kako svoj dolazak i pobjede u Palestini ne mogu zahvaliti svojoj moći ili ratničkom umijeću: "Nemaš što zahvaliti svome maču ni svome luku" (Jš 24, 12b). U Šekemu im je ponudio izabrati kome će služiti: Gospodinu ili bogovima. Opomenuo ih je da dobro promisle jer izbor da će služiti Gospodinu je ozbiljan. Narod mu odgovara kako su izabrali služiti Gospodinu i slušati njegov glas: "Služit ćemo Gospodinu, Bogu svojemu, i glas ćemo njegov slušati" (Jš 24, 24).
Međutim, Izraelci nisu održavali svoj zavjet. Brzo su se pomiješali s narodima koje su zatekli u Obećanoj Zemlji. U Gilgitu ih anđeo Gospodnji opominje kako nisu slušali Gospodinov glas. Dapače, nagoviješta im kako će njih Izraelce tlačiti ti narodi i njihovi bogovi bit će im zamkom. Kad su Izraelci čuli te riječi, spopade ih žalost: "Kad anđeo Gospodnji izreče te riječi svim Izraelcima, narod zakuka i zaplakala" (Suci 2,4).
Teško je u životu izbjeći konflikte. Metoda koju je koristio Pinhas može i danas poslužiti u rješavanju konflikata.
