Klimatsko ljeto je tu, nema još nekih nepodnošljivih vrućina, za razliku od političkog ozračja koje je više nego užareno. Vode se žestoke rasprave o objavi rezultata popisa stanovništva. Ima i onih koji bi taj popis u otpis. Jedni kvantitetu žele pretvoriti u jedinu kvalitetu u BiH. A to bi onda bila jako kvarljiva roba. Za budućnost BiH puno je važnije to koliko ima konstitutivnih naroda nego to koliko koji od konstitutivnih naroda ima žitelja. Možete imati tone i tone pijeska, ali bez cementa i vode nema betona. Tko to u BiH nije shvatio, opasnog se posla latio. Vode se i vruće rasprave o budućem ustroju BiH. U Republici Srpskoj pjesma stara, tu i tamo po nešto manjem entitetu zapjeva se stih hita Petra Graše:
- U to se ne smi dirat’!
Uzdaju se u svoje daytonske kumove i uporno tvrde kako Dayton 2 nije po Daytonu te poručuju Hrvatima da se dogovore s Bošnjacima o institucionalnoj i teritorijalnoj jednakopravnosti u Federaciji. Hrvatsko-bošnjačka Federacija skrojena je 1994. godine Washingtonskim sporazumom pa umjesto Daytona 2 predlažu Washington 2. Bosanskohercegovački Hrvati bili bi zadovoljni i izvornim Daytonom koji je više od sto puta narušen na njihovu štetu. Bilo kako bilo, za sada valjat će što prije donijeti izmjene Izbornog zakona, koje će jamčiti to da Bošnjaci neće moći Hrvatima birati političke predstavnike. No, u BiH djeluju snage koje za svako rješenje nađu barem dva problema. Što se god konstruktivno pokrene, destruktivno se okrene. Tako je i kad su Europska unija i NATO u pitanju. Iako je i vrapcima na bh. granama i krovovima dviju škola pod jednim krovom jasno da je nepropusni NATO-ov kišobran najsigurnije utočište, neki kojima je najpotrebniji više preferiraju izrešetanu balkansku kabanicu.
Bh. Hrvati željno očekuju to da BiH ipak ozbiljno krene europskim putem. No, nekima su još uvijek draže neeuropske stranputice. Pritom nastoje europski opredijeljene Hrvate gurnuti u političku slijepu ulicu i medijski mrak. Bh. Hrvati još od formiranja javnog televizijskog servisa zahtijevaju kanal na hrvatskom jeziku, jednom od tri službena jezika u BiH. No, umjesto da se na ekranu pojavi hrvatski kanal, s ekrana odlazi državni kanal. U Europskoj radiodifuznoj uniji začuđeni su i poručuju kako je snažan medijski servis kamen temeljac stabilne države. No, može se reći i to da je onemogućavanje konstitutivnom narodu kanala na svome jeziku krov nestabilnosti države. A taj krov u BiH prokišnjava li, prokišnjava. Kad je u pitanju medijski prostor i ukupna javna scena, sloboda javne riječi sve se više pretvara u slobodu javnog linča. Po onoj: “Tko jači, taj tlači!”. No, Zapad je ipak najbolja obrana, a svi putovi vode u Rim! To bi valjda trebali shvatiti i oni koji okreću glavu i namiguju na suprotne strane. Dok im sunarodnjaci odlaze u pravcu zapada. Pa se čuju i ovakvi razgovori (ne)ugodni:
- Gdje ćeš na godišnji?
- U Njemačku na bauštelu!
U lipnju lipe cvatu, a u Hercegovini smilje sazrijeva. No, nekima više “smilja” Njemačka, ali na sreću još se zaori ganga: “Nema raja bez rodnoga kraja!”. Ali valja ga što bliže primaknuti Europi. Valja nadjačati one snage koje umjesto u Europu bauljaju u zemlju Nigdjezemsku. Pa se ponašaju kao onaj pijani građanin koji je za upravljačem golfa “dvice” cestom pravio “osmice” pa ga zaustavila prometna policija.
- Iziđite iz auta – obrati mu se prometni policajac.
- Pijan sam, hik, možete li vi sjesti unutra – uzvrati pijani vozač.
Iz povijesti se moglo naučiti kako ne valja srljati poput gusaka u magli. Isto tako na valja nasjedati na patke, riječi slatke, razne domaće spinove, strane “dilove”, podmetnuta kukavičja jaja i slično, isto tako nedolično. Kad su politički brakovi u pitanju, valja biti mudar i oprezan. Ne baš toliko koliko otac kad se obratio sinu mladoženji:
- Dragi sine, uvjeren sam da ćeš današnji dan pamtiti kao najsretniji dan u svome životu – reče sinu.
- Hvala, tata, ali ja se ženim sutra – uzvrati sin mladoženja.
- Znam, sine, što govorim – pojasni mu otac.
