Ima dosta toga oko nas što uzimamo zdravo za gotovo ili bez razmišljanja. Normalno je to što lisica lovi zeca, ali pravo stanje sa stajališta zeca sam upoznao tek za vrijeme Domovinskog rata. Za vrijeme granatiranja bilo je opasno izlaziti vani. Prijetile su granate, geleri, snajperi. Izlaz vani je bio nešto što se moralo dobro procijeniti, planirati kako bi smanjili mogućnost pogibije. Tada sam uočio da ono što je normalno kod zeca, svaki dan za čovjeka predstavlja užas. Dodatna otežavajuća okolnost jest u tome da zeca ne lovi samo lisica nego i čovjek. Ponekad samo zbog sporta. Eto, koliko smo humani. Negdje sam čuo da u posebnom kavezu u zoološkom vrtu drže najkrvoločnije životinje za koje se posebno plaća da ih vidite. Što mislite kako izgleda ta životinja? Kada uđeš u prostoriju gdje je drže, vidiš da ima veliko ogledalo na zidu. U ogledalu naravno vidiš svoj odraz, zapravo ta opasna, krvoločna životinja jeste vi sami. Je li to istina? Možda tu ima nešto za razmišljanje jer kažu da samo čovjek ubija, a da nije uopće gladan. Životinje ubijaju kako bi utažile glad. Odgovor dajte sami! Kada mlada žena ostane noseća, svi očekuju da će roditi normalno zdravo dijete. Ljudi uopće ne razmišljaju kako je čudo prirode da se većinom rađaju normalna djeca. Kažem čudo prirode jer je mogućnost da dijete ne bude normalno ogromna, i to za vrijeme formiranja djeteta. Ljudi često okrivljuju babice i liječnike za razne greške. Istina je međutim drukčija. Nitko u svijetu ne može apsolutno tvrditi unaprijed da će porod biti uredu. Samo nakon poroda možete potvrditi da je bilo sve normalno. Ili pak da nije! Od začeća do poroda čedo ima milijardu načina i razloga da bude deformirano. Prije nismo one koji su deformirani spašavali. Priroda ih je sama odbacila. Sada medicina spašava ono što bi priroda jednostavno riješila, a onda kasnije slijedi nezadovoljstvo. Često čujem preporuke da moramo živjeti s prirodom. To naravno ne znači da moramo odbiti znanstveni napredak koji nam olakšava život. Međutim, mojim kolegama citiram često ono što sam čitao ili uočio tijekom svog radnog vijeka kao liječnik, a to jest da ako medicina ne može nekome učini bilo što korisno, onda mi ne smijemo produžavati muke umirućeg pacijenta. Ne kažem da treba uzeti toljagu i počet ubijati. Bit je u tome kod umirućeg pacijenta da treba učiniti da mu ostatak života bude podnošljiviji. Ne smije umrijeti žedan niti u preteškim bolovima. Poduzeti treba sve da mu bude što udobnije. Često kada sam sam razgovaram sam sa sobom. Nemojte me krivo shvatiti i pomisliti da sam lud. Svaki čovjek to radi, a to se katkad zove meditiranje.
U tim trenutcima živo samo prođe pred očima. Kao u snu. Tada čovjek može lako razlučiti ono što je važno u životu svakoga, kao i ono što je nevažno. Jeste li ikada pomisliti da imate milijune ili milijarde u životu? Kad sam čuo da je neka žena u Hrvatskoj dobila milijune na eurojackpotu, bilo mi je drago što je dobila toliko novca. Ali mi je ujedno bilo i žao jer će imati mnogo lažnih prijatelja. Stoga nije ni čudo da krije svoj identitet. Istinska vrijednost čovjeka se ipak ne broji u kovanicama ili papirnom novcu. Ona se cijeni po ljudskom djelu, a pamti se po imenu i prezimenu. Ako sumnjate u moje riječi, zamislite brdo dijamanata i zlata koji se nalaze na planetu Saturnu ili na jednom od satelita Jupitera. Kakvu vrijednost imaju, kada čovjeka nema tamo? Kada smo spomenuli nešto oko vrijednosti, moram nešto reći o promjenjivim vrijednostima.
Kao mladi srednjoškolac, učio sam dosta predmeta. Grči, latinski, engleski, zemljopis, matematika, fizika, kemija... Meni je tada povijest bila bezveze. Kasnije sam odbacio mrtve jezike, ostao sam na fizici, kemiji, zemljopisu... Mnogo kasnije, na fakultetu sam prvi put saznao vrijednost povijesti. Saznao sam da je ona majka, učiteljica u životu. Čovjek bez povijesti je kao goli kamen koji se kotrlja. Nije u stanju skupiti mahovinu. Povijest nas uči o posljedicama svega. Ona nas uči da izbjegavamo zamke u životu. Bez povijesti nema iskustva, bez iskustva nema ništa. Zamisli kakva bi bila sadašnjost naše zemlje da je konfederalna vojska u Americi pobijedila i uvela ropstvo kao normalno prihvaćen način života. Ja bih vjerojatno ćamio negdje na nečijoj plantaži i skupljao plodove.
Cijeli afrički kontinent bi bio u rukama robovlasnika. Tako je bilo u onom sudbonosnom vremenu kada je Kristofor Columbo krenuo sa svoja tri broda i nabasao na Ameriku. Ovo otkriće je potpuno izmijenilo živote Indijanaca. Nakon što su potamanili bizone, europski doseljenici su lako uzeli cijeli kontinent, oteli ga od Indijanaca. Ne znam kakva bi povijest bila bez Columba. Zasigurno bi to uradio netko drugi!
