U dvanaestom poglavlju evanđelist Ivan piše o Isusovu mesijanskom ulasku u Jeruzalem. Isus se prije Pashe približio Jeruzalemu. Prije ulaska u Jeruzalem svratio je u obitelj Lazara, Marte i Marije u Betaniju. S njima je večerao. Marija je pomazala Isusu noge pomašću. Reagira Juda Iškariotski. Iako nije skrbio o siromasima, ovdje spominje kako se novac, umjesto za pomast, mogao podijeliti njima. Isus mu razjašnjava situaciju. Najavljuje svoj ukop, a Judi i drugima utiskuje u svijest da uvijek pomažu siromasima. Tu su neki Židovi tažili da susretnu Isusa, ali i da vide Lazara koji je uskrsnuo. Lazar počinje smetati glavarima. Oni ga žele ubiti jer zbog njega mnogi traže Isusa i počinju u njega vjerovati.
Mnoštvo naroda koje je došlo u Jeruzalem na hodočašće za Pashu izišlo je u susret Isusu. Ponijeli su sa sobom palmine grančice i pjevali "Hosana! Blagoslovljen koji dolazi u ime Gospodnje, kralj Izraelov" (Iv 12,12-13). Ni učenici nisu razumjeli što narod čini. Među hodočasnicima bilo je i Grka. Grci potražiše Filipa. Žele vidjeti Isusa. Filip njihovu molbu prenosi Andriji. Filip i Andrija odoše Isusu i preniješe mu molbu Grka. Isus im reče kako je došao njegov čas. Zatim im iznese zakonitost pšeničnog zrna. Tek ako umre, može donijeti ploda. Čovjek treba svoj život sačuvati za život vječni.
Zatim nastavlja: "Ako mi tko hoće služiti, neka me slijedi! Gdje sam ja, bit će ondje i sluga moj. Ako mi tko služi, iskazat će mu čast Otac moj. Sada mi je duša potresena. I što da rečem? Oče, spasi me od ovoga časa! Ali sam radi ovoga i došao u ovaj čas! Oče, proslavi ime svoje!
Tada dođe glas s neba: 'Proslavio sam ga i opet ću ga proslaviti!'" (Iv 12,26-28). Nazočni su ostali zbunjeni. Isus im rastumači što se zbivalo. Reče im da je svjetlo te da vjeruju u svjetlo i postanu sinovi svjetla (Iv 12,36). Bibličari tumače kako Isusovo javno djelovanje završava dolaskom pogana.
