Napadi zbog posljednjeg putovanja u inozemstvo predsjednika RH Zorana Milanovića doista vrijeđaju inteligenciju. Njega bi, naime, trebalo napasti jer je uvjerljivo “najnepokretljiviji” hrvatski predsjednik. U svojih šest mjeseci na Pantovčaku Milanovića je trebalo moliti da se pomakne. Bio je na tek šest inozemnih putovanja, krećući se u krugu od 800 kilometara. Po dva puta bio je u Sloveniji i Austriji, jednom u Crnoj Gori i Albaniji. Njegovi prethodnici u tih šest mjeseci već bi obišli kuglu zemaljsku.
Kolinda Grabar-Kitarović već je u petoj godini mandata odradila više od sto putovanja u inozemstvo, a državni zrakoplov koristila je 36 puta. Računa se da je u svom mandatu na putovanjima u inozemstvo provela oko godinu dana. No i to se čini mizernim u odnosu na najvećeg svjetskog putnika među hrvatskim predsjednicima, a to je bio Stjepan Stipe Mesić.
U prosincu 2009. godine mediji su svečano obilježili njegovo 250. putovanje u inozemstvo, Putinu i Medvedovu u Rusiju. U deset godina Mesić je posjetio 66 država, u SAD-u je bio 12 puta, a delegacije gospodarstvenika pratile su ga u Makedoniju 32 puta, u Libiju 29 puta, u Njemačku 28 i u Ukrajinu 25 puta. S Mesićem su najčešće putovali predstavnici Ine, Crosca, Ingre, Zračne luke Zagreb, Končara i Janafa. Često je odlazio i u posjet “nesvrstanima”, širom Azije i Bliskog istoka. Mesića nitko od novinara nije pitao gdje su mu putni nalozi, koliko je novca potrošio i, na kraju krajeva, kakvi su bili gospodarski učinci na tih 120-ak inozemnih putovanja u funkciji tzv. gospodarske diplomacije. Što se Grabar-Kitarović tiče, mediji su se brusili zbog onog jednog njezina putovanja u SAD, svrha kojega je i danas nejasna. Milanović je, dakle, u usporedbi s njima apsolutni autsajder.
No tako mu je grah pao da su ga se neki mediji uhvatili kao da je na tom putovanjcu od nekoliko stotina kilometara u Albaniju spiskao milijune. Improvizator i ponekad šlampav, kakav već je, Milanović je, kako i sam priznaje, napravio “omašku” pa je putovanje najavio kao privatno, umjesto kao radno. Njegovo osoblje na Pantovčaku još je u tome friško, no naučit će sada da predsjednik države može privatno putovati kada ide u obilazak rodbine svoje supruge, a privatnim se ne može nazvati susret s liderom neke države. I tako su neki mediji prepoznali priliku da Milanovića samelju i prikažu “trošadžijom” koji voli državne brodove i helikoptere i za privatne svrhe.
I premda se svi troškovi svih šest Milanovićevih putovanja po “bijelom svijetu”, dakle najbližem susjedstvu, financijski mogu utrpati u jedno od stotinjak, odnosno u jedno od 250 putovanja dvojca Grabar-Kitarović – Mesić, Milanovićeva putovanja, ispalo je, hrvatske medije najviše žuljaju. Ili je tomu razlog što je njegov put u Albaniju upao u sezonu kiselih krastavaca ili su mediji postali veći moralni higijeničari nego što su bili prije. “Pokažite putni nalog!”, “Zašto niste objavili fotografiju iz Albanije?”, rafalno su ispaljivali novinari na presici takvim intenzitetom da je to već postajalo gadljivo.
Milanović je sklon gardu uličnog fajtera pa je odgovorio da putne naloge ne radi niti će ih raditi, jer ne traži ni dnevnice, a koje će fotografije staviti na svoju službenu stranicu bira on, a ne novinari. “Koju fotografiju? Moje žene u kupaćem kostimu?”, ironizirao je u TV-prijenosu pred cijelom hrvatskom javnošću.
Objektivno, i bez znanja pozadine puta u Albaniju, u svemu tome nema ničega skandaloznog. Skandaloznija je medijska histerija koja se digla oko korištenja 57 godina starog broda, koji inače nije bio nikakva rezidencija na moru, nego ju je Tito koristio za vozikanje sebe i bjelosvjetskih gostiju oko Brijuna. Titov rezidencijalni brod bio je puno veći i skuplji “Galeb”. Milanović je javno pokušao novinarima ponuditi zamjensko i zapravo pravo pitanje, a to je ima li nečeg spornog u tome da on kao predsjednik države lobira za prodaju hrvatskih, uglavnom vojnih proizvoda. No medije su zanimale trivijalnosti.
Milanović je želio upozoriti da je na barem dva od tih šest putovanja između redaka lobirao za izvoz vojnih brodova i jurišnih pušaka. Ne treba se brinuti, jer on ovdje nije u nikakvom sukobu interesa. Svi predsjednici i premijeri u pravilu rade to isto. Kada američki predsjednik Trump putuje, a taj put stoji stotine milijuna dolara, on se u SAD vraća s ugovorima o prodaji raketnih sustava i aviona vrijednim milijarde dolara.
Na svaki izvoz sto milijuna nečega koji izlobira ili u njemu pripomogne bilo predsjednik, bilo premijer, Hrvatska automatski u svoju blagajnu kroz poreze dobije trećinu te svote. I ako posao uspije, isplatit će sva buduća inozemna putovanja hrvatskih najviših dužnosnika. To bi bila bit putovanja koju je Milanović tako javno podijelio s nama. No bit i pozitiva odavno su uzmakli pred jeftinim populističkim trivijalnostima.
