Ljetne 23. Olimpijske igre u Francuskoj počele su u petak, 26. srpnja 2024. spektakularnim otvaranjem na obalama Seine u Parizu i trajat će do 11. kolovoza 2024. Igre će se odvijati u još 16 gradova kontinentalne Francuske i jednoj lokaciji na Tahitiju. Sve je ovdje u megabrojkama. Francusku će u ovo vrijeme posjetiti oko 40 milijuna turista. Osigurano je 10.500 sjedala za predstavnike iz 204 zemlje. Na otvaranju je bilo 320 tisuća posjetitelja na 124 tribine. U promet je pušteno 10 milijuna karata. Troškovi održavanja igara procjenjuju se na 8 milijardi eura. Na nedavnim Olimpijskim igrama više od polovine svjetske populacije gledalo je igre putem televizijskog prijenosa. Danas na svijetu ima oko 8 milijardi stanovnika i pretpostavlja se da će puno više od polovine stanovništva Zemlje gledati televizijski prijenos. Oko 75 tisuća vojnika osiguravat će tijek igara, a tu su i snage policije i specijalnih službi. Još od antičkih vremena igre su bile simbol pomirenja između zaraćenih naroda i održavane su u čast bogova. U suvremeno doba zadržane su neke odlike igara.
Za sadašnje možemo tvrditi da su u materijalnom pogledu raznovrsne, izdašne, raskošne, nikada do sada tako veličanstveno doživljene, a u duhovnom pogledu nikada siromašnije. Bar to njihov početak svjedoči.
Grci su poštivali svoje bogove. Bili su to poganski kultovi, ali su oni u njih vjerovali. Suvremena Europa davno je upoznala pravoga i jedinoga Boga. Europska kultura i civilizacija nikle su na kršćanskim temeljima. Toga nema ni u naznakama u preambuli Ustava Europske unije. Ono što je stoljećima i tisućljećima vrijedilo na Zapadu o vjeri, moralu i kulturi sada se preko noći odbacuje. Ništa se u ovim Olimpijskim igrama nije slučajno dogodilo. Sve je pomno isplanirano i organizirano. Službeni plakat igara izradio je Ugo Gattoni i predstavljen je početkom ožujka. Na njemu su razne pariške znamenitosti. Na vrhu stiliziranog prikaza Doma invalida nema zlatnog križa. Umjesto njega je šiljak koji strši u nebo. Organizacijski odbor tvrdi da je to ''zaigrana umjetnička interpretacija'' i još ''ni iscrpna ni vjerna stvarnosti''. Bože, kako mi to sami ne možemo zaključiti nego nam je potrebna tuđa interpretacija! Predsjednik Organizacijskog odbora OI-ja Tony Estanguet dizajnirao je olimpijske medalje. Na prednjoj strani ugrađen je žeton u obliku šesterokuta, a na naličju je lik grčke božice Nike. Francuska je ipak katolička zemlja pa bismo donekle to mogli razumjeti da je npr. na jednoj strani ugraviran križ ili neki drugi kršćanski znak. Time bi se istaknuo kontinuitet igara. Na ceremoniji koja je trajala četiri sata posebno je zanimljivo bilo scensko djelo u kojemu je prikazan lik grčkog boga Dionisa (rim. Bakus) i transvestiti, drag queen, koji su se poredali uz njega duž stola.
Dionis je u grčkoj mitologiji jedan od 12 olimpijaca, bog plodnosti Zemlje, berbe grožđa, vegetacije, vina, žena, voćnjaka i voća, plodnosti, svečanosti, ludila, religijskih proslava i kazališta. Rijedak je odrasli vjernik kršćanin koji bar jednom u životu nije vidio sliku Leonarda da Vincija na koju podsjeća prikazana scena. Vješto postavljenom scenom i izvedenom koreografijom glumci dočaravaju sliku Posljednje večere.
Na prikazanoj parodiranoj Posljednjoj večeri glavni lik je gol i obojen plavom bojom. Ima tu još scena koje nisu za pisati. Glumci i umjetnici tvrde da je to samo umjetnički performans koji šalje razne poruke. Organizatori su unaprijed najavili da će preferirati manjinska prava i inkluziju, ma što to značilo. To bi onda mogla biti i ''Gozba bogova'', a uz glavnog lika glumci mogu predstavljati članove grupacija LGBT, odnosno GLBT, transrodne, transseksualne, homofobne, transfobne, bifobne, nebinarne pojedince i zajednice. Pod egidom umjetničke slobode, izgleda, sve se može i sve je dopušteno. Kušaju opet Adam i Eva zabranjeno voće. Slične ''ljetne igre'' nedavno smo gledali i na Eurosongu. Mislim da bi se o ovim događanjima trebali oglasiti hrvatski predstavnici u Europskom parlamentu, Europskom vijeću i Vijeću Europske unije braneći Božju čast i dostojanstvo. Ako bi se u istom položaju našli i predstavnici drugih vjera i svjetonazora, trebalo bi koristiti iste demokratske mehanizme obrane. Isus je na križu molio za svoje progonitelje: ''Oče, oprosti im jer ne znaju što čine!''
Za današnje aktere reći ćemo: ''Ovi danas dobro znaju što čine, a prave se veliki glumci, umjetnici i političari.'' Ili, u svojoj duhovnoj oskudici i praznini ne znaju ponuditi nešto vrednije. Još nam je navesti jednu Isusovu poruku: ''Tko se pred ljudima bude stidio što je Isusov i od njega okretao glavu, njega neće Isus priznati pred Ocem nebeskim i njegovim anđelima.''
