Papa Franjo je poslao 8. prosinca 2015. iz Vatikana poruku za 49. svjetski dan mira, koji se slavi 1. siječnja 2016., s naslovom: "Pobjedi ravnodušnost i osvoji mir". Svoju poruku započinje rečenicama: "Bog nije ravnodušan. Bog se brine za čovjeka". Sveti Otac želi potaknuti u svima nadu da se tijekom 2016. zalažemo za pravdu i mir. Naglašava kako je mir dar Božji povjeren svim muškarcima i ženama koji su pozvani ostvarivati ga. Ratovi i terorizam koji su rašireni cijelim svijetom potvrđuju razmišljanje kako je riječ o "trećem svjetskom ratu u dijelovima". Unatoč svim poteškoćama, Papa vidi i znakove nade kojih je bilo i u 2015. Ti znakovi su poticaj kako se mogu pobijediti i nadići osobni interesi, apatija i ravnodušnost. Čovjek s milošću Božjom može nadvladati zlo. Crkva je obilježila 50. godišnjicu objavljivanja dokumenata Drugog vatikanskog koncila. Ona je posebno otvorena dijalogu i solidarnosti. Papa ističe koncilske dokumente: "Nostra aetate" i "Gaudium et spes". U Godini milosrđa pozvao je Crkvu da moli i radi kako bi svaki kršćanin sazrijevao tako da može naviještati i svjedočiti milosrđe. Pozvao nas je sve u 2016. pobijediti ravnodušnost i osvojiti mir. Papa naziva "globalnom ravnodušnošću" zatvaranje srca i očiju prema problemima i potrebama drugih. Prvi oblik ljudske ravnodušnosti je ona prema Bogu. Iz nje proizlazi ravnodušnost prema čovjeku i svemu stvorenome. Čovjek misli kako može izgraditi sve sam. Osobna ravnodušnost vodi do globalne ravnodušnosti. Veća informiranost ne dovodi do "otvorenosti i solidarnosti". Papa ne propušta ni u ovoj poruci progovoriti o korupciji, tom velikom društvenom zlu. Kao početak ravnodušnosti u svijetu papa Franjo predočava nam odnos između braće Abela i Kajina. Kajin odgovara Bogu kako ne zna gdje je njegov brat Abel. Bog poziva na odgovornost prema svojem bližnjemu. Bog više puta i na više način intervenira u povijesti pozivajući na odgovornost. U svome sinu Isusu je došao biti s nama u svemu jednak osim u grijahu. Isus nam pokazuje i uči nas biti milosrdni kao Otac nebeski. Papa ističe prispodobu o dobrom Samaritancu. Njome nas Isus poučava kako se zaustaviti pred problemima svijeta. Milosrđe je Božje srce. I naše srce treba biti puno milosrđa. Isus nam pokazuje kako se konkretno ljubi čovjeka i poziva nas stvarno ljubiti poput njega. Crkva je pozvana živjeti i svjedočiti Božje milosrđe.
Sveti Otac poziva sve nas, posebno obitelji, nastavnike, odgojitelje, kulturne i medijske djelatnike, da odgojem kulture solidarnosti i milosrđa pobijedimo ravnodušnost. Mir je plod kulture solidarnosti, milosrđa i suosjećanja. Papa navodi brojne, i u Crkvi i izvan nje, koji pokazuju konkretnu ljubav prema potrebitima i tako pobjeđuju ravnodušnost. Oni su primjer i nada u ovom svijetu. Zahvalio je svima koji su poslušali njegov poziv da prihvate jednu izbjegličku obitelj.
Poziva i nas pojedince, nacije i države da prepoznamo ravnodušnost u svojim životima te stvarno pridonosimo poboljšanju svijeta. Pozvao je države i državne vođe na ukidanje smrtne kazne i revidiranje zakona o migracijama, te na zalaganje za one koji nemaju posla, zemlje i krova nad glavom. Posebno je naglasio na posvećivanje pozornosti ženama koje su diskriminirane.
Vođama naroda je poslao tri apela: 1. suzdržati se od uvlačenja drugih naroda u sukobe i ratove, 2. brisanje ili održivo upravljanje međunarodnim dugom najsiromašnijih država i 3. usvajanje politkâ suradnje.
Na kraju zazvao je blagoslov i završio riječima: "... i bogoslovi naše svakodnevne napore oko izgrađivanja bratskog i solidarnog svijeta."
