Još prije 12 godina na ovome istom mjestu pisao sam o tome kome smeta Pelješki most!? Primjerice, tada je Radimir Čačić pred TV ekranima ustvrdio kako je gradnja mosta opasna za Hrvatsku!? Ispalo je da o jednome mostu ovisi i opstanak države i svih nas! Dvanaest godina kasnije, kad je most konačno pri dovršetku, ponovno se javljaju neki samopozvani koji za Pelješki most slično kažu, da je totalni promašaj, da je trebalo dogovoriti koridor s BiH, da će i tako ići autocesta do Dubrovnika, da će to biti neisplativ projekt, da će zjapiti prazan...
Most je godinama bio predmet politizacije, posebno nakon što je SDP okrenuo ploču pa se s ljevice često čulo svašta protiv njegove izgradnje, uglavnom promašeni argumenti. Kao da nekima nedostaje šira slika, i politička i nacionalna. Jer je hrvatski nacionalni i strateški interes povezati dubrovačko područje s ostatkom Hrvatske, isto kao što je nacionalni interes bilo povezivanje hrvatskog sjevera i juga Dalmatinom jer je Dalmacija bila prometno izolirana. I preko Dalmatine su se lomila koplja, a danas valjda nema nikoga tko će se zbog nje mrgoditi.
Pisao sam tada kako je teško iz udobnih zagrebačkih fotelja suditi koliko je ljudima na jugu životno važan taj most. Ne bi uopće trebalo podsjećati što je naš jug prošao u Domovinskom ratu, koja je razaranja doživio i kako su ga Srbi i Crnogorci željeli oduzeti matici zemlji. A onda, ako se još zna da se za svaki odlazak ili dolazak na jug mora prelaziti granica druge države, to je razlog više zašto je most potreban. Jer nemali je broj naših ljudi dolje koji će reći kako im je mučno što moraju preko tuđe države dalje u svoju državu ili obratno. Valjda bi trebalo poslušati i te ljude dolje. Zatim, kad vidimo kakav je politički sustav u susjednoj BiH, koliko opstrukcija iz Sarajeva, zar ćemo prepustiti njima i sudbini da nas ucjenjuju sadašnjim koridorom kroz Neum, ili nekim budućim kojim će proći autocesta? Odlično da prođe do Dubrovnika, ali Hrvatska si ne može dopustiti da je netko ucjenjuje zbog vlastitog teritorija.
Zatim, teško da bi Europska komisija odobrila financiranje s čak 85 posto bespovratnih sredstava da je most baš toliki promašaj i toliko neisplativ i nepotreban. Plus, ovdje nije riječ samo o povezivanju hrvatskoga juga s ostatkom zemlje nego je tu i činjenica da je Hrvatska članica EU, da je tu riječ i o povezivanju teritorija EU i da je to bitna stavka za ulazak Hrvatske u područje Schengena, što nam je sad glavni vanjskopolitički cilj, uz uvođenje eura kao nacionalne valute. Sva sreća da su posao za gradnju Pelješkoga mosta dobili Kinezi i da će most biti gotov čak i prije roka. Pelješac i svi dolje na jugu procvast će s mostom, u prvom redu zbog turizma, a da ne pričam i o gospodarstvu. Danas bez modernih cesta i autocesta, bez što bolje prometne povezanosti nema ni razvoja.
Slična je priča i s nabavom nove generacije borbenih zrakoplova. Često se ističe da Hrvatska ima puno važnijih problema. Jedan argument koji se ističe jest sad i taj da nam treba novac za obnovu Zagreba i Banovine nakon potresa. Ili za zdravstvo, ili ne znam za što još. Da, treba nam novac za puno toga. No i ovdje često komentatorima nedostaje šira slika. Prva je ta da bi bila ogromna i nenadoknadiva šteta kad bi se ukinula borbena komponenta Hrvatskog ratnog zrakoplovstva. To nije nešto što se može obnoviti na jedan pritisak gumba. Presložen je to mehanizam da bi se njime samo tako netko igrao. Ali dobro, ne trebamo samo hvatati argument kako nam je bilo bez borbenih zrakoplova na početku Domovinskoga rata, a kako bi nam bilo da smo imali bar jednu pravu eskadrilu.
Glavne argumente za moderniziranje borbene komponente HRZ-a treba tražiti u današnjici i sutrašnjici. S jedne strane, ako ne budemo imali vlastito borbeno zrakoplovstvo, morat ćemo čuvanje našega neba predati nekoj susjednoj državi, Italiji ili Mađarskoj. Nije tu sad samo pitanje nacionalnoga ponosa, da nam neka druga država štiti nebo, nego to i košta, i ne malo novca. I to nije nešto što hoćemo ili nećemo, to je jednostavno nešto što moramo imati i provoditi, bilo vlastitim zrakoplovima ili tuđim. Svakako je bolje imati vlastito borbeno zrakoplovstvo. A onda kad vidimo kako se razvija geopolitička situacija u bližem i daljnjem istočnom susjedstvu, bio bi prevelik luksuz da olako odustanemo od borbene eskadrile. Hrvatska si to zbog svojeg geopolitičkog položaja jednostavno ne može dopustiti.
