Požari, potresi, poplave, pandemije, erupcije vulkana, lavine, tornada… smjenjuju se i zastrašujućom snagom ruše i ubijaju sve pred sobom. Moćna priroda sve nas češće upozorava koliko smo mali i nemoćni. U svojoj pohlepi za profitom čovjek joj se smrtno zamjerio. Planet je globalno zagrijao, a on još uvijek samo upozorava što bi mogle biti posljedice. Tek posljednjih godina počeli smo ozbiljnije shvaćati da smo pretjerali.
Međunarodni znanstvenici iz 197 zemalja osam su godina istraživali klimatske promjene. Utvrdili su da je planet najtopliji u posljednjih 100.000 godina. Jučerašnje dramatično izvješće otkriva da je ljudska aktivnost nedvosmisleno uzrok brzih promjena u klimi, uključujući i porast razine mora, otapanje “vječnog” leda, poplave, suše, ali i velike valove topline. No, same temperature nisu toliko opasne koliko posljedice koje izazivaju. Ako se trajno globalno zagrijavanje podigne iznad praga 1,5 stupnjeva, a već je poraslo za 1,1 stupanj, u gradovima će 350 milijuna stanovnika biti izloženo nestašici vode, a bude li povećanje za plus dva stupnja, njih 400 milijuna. Stotine milijuna stanovnika obalnih gradova bit će ugrožene čestim poplavama prouzročenim porastom razine mora. Proteklih pet godina najtoplije je razdoblje još od 1850., a nedavna stopa porasta razine mora gotovo je utrostručena u odnosu na razdoblje 1901. - 1971. Razine leda na Arktičkom moru najniže su u posljednjih 1000 godina. Sve te posljedice za tri će desetljeća prouzročiti još 80 milijuna gladnih.
Sve drastičnije osjećamo posljedice globalnog zagrijavanja. Temperature su sve ekstremnije. U Kaliforniji je izmjereno više od 54 Celzijeva stupnja, u Kanadi blizu 50 stupnjeva, Las Vegasu 47, u Sibiru čak 38 stupnjeva. Planet gori. Europa je u plamenu. S vatrenom stihijom bore se u Grčkoj, Turskoj, Italiji, Španjolskoj, Hrvatskoj, BiH… Slično je i na drugim kontinentima. U Australiji je u posljednje dvije godine izgorjela površina Velike Britanije. U plamenu je nastradalo više od tri milijuna vrsta životinja. Svjetski fond za prirodu objavio je da je samo posljednjih nekoliko godina požar progutao više od polovine prašuma u svijetu.
Čim prestane bitka s požarima, priroda nas kažnjava jakim kišnim olujama. Posljednjih tjedana gledali smo dramatične slike poplava iz Njemačke i Belgije, a ne tako davno i s naših područja. Razorna moć s neba stiže nam u oblicima tornada ili pijavica. I to u središtu Europe, u Češkoj. Otapanje ledenjaka najzornije nas upozorava kako smo opasno zagrijali svoje “stanište”. Zbog toga sve češće svjedočimo i velikim snježnim lavinama.
Uz posljedice koje su izravno vezane uz klimatske promjene, Zemlja svoju snagu pokazuje i kroz razorne potrese. Često su katastrofalni i odnose ljudske živote. Ako se dogode u moru, oni su s još većim posljedicama. Tada tsunamiji ispred obala odnose sve pred sobom. Opasnost su i vulkani. Oblaci dima punog vulkanskih čestica ponekad zaustavljaju avione. I opet je čovjek nemoćan.
I dok pišem ovu kolumnu, prisjećam se riječi indijanskog poglavice iz Seattlea koji je 1584. godine pisao “velikom bijelom poglavici” u Washingtonu zašto ne može prodati zemlju svoga naroda. “Zemlja ne pripada čovjeku. Čovjek pripada Zemlji.” A mi se ponašamo kao da je naše vlasništvo. U svojoj prolaznosti bezobzirno je eksploatiramo ne obazirući se što ćemo ostaviti budućim naraštajima. A već sad vidimo da smo planet zagrijali i zatrovali i iz njegove utrobe “iščupali” sva blaga koja smo mogli. Čak smo i u atmosferi ostavili toliko smeća da ga više nikada nitko neće moći pokupiti. Umjesto da sve svoje umne, tehničke i druge potencijale usmjeri na to kako se zaštititi od osvete kojom nas planet kroz klimatske katastrofe još uvijek upozorava, čovjek traži recepte za samouništenje. Smišlja nuklearno i biološko oružje.
Unatoč svemu, znanstvenici tvrde: život na Zemlji može se oporaviti od velikih klimatskih promjena evolucijom u nove vrste i stvaranjem novih ekosustava. Priroda kao da ne vjeruje čovjeku pa se sama počela štititi. Poslala nam je kugu modernog doba pred kojom nemoćno širimo ruke. Posljednjih godinu i pol ugasila je tvornice, ispraznila ulice, utjerala nas u kućne pritvore.
Nikakvim rezolucijama UN-a u jednoj godini ne bismo smanjili toliku količinu emisije stakleničkih plinova i ugljičnog dioksida kao COVID.
Buduće generacije čak bi prirodi na tom eksperimentu mogle biti i zahvalne ako im omogući da žive staro normalno. Nadajmo se da im novo normalno neće biti globalno zatopljena i spaljena zemlja. U tu apokaliptičnu sliku uklapaju se požari koji bjesne diljem svijeta. Zemlja gori. Njezina pluća, bez šuma, pod teškom su upalom. Grčka tragedija prijeti postati planetarna. - Ovo je crveni alarm za čovječanstvo. Zvona za uzbunu zaglušuju - upozorava prvi čovjek UN-a.•
