Europa i Rusija proteklih mjeseci imaju sve manje zajedničkog, ali se jučer na objema “stranama” obilježavao važan povijesni datum. Ne zovu ga isto, čak su mu i povodi uspostave i povijest obilježavanja kao praznika različiti, ali, u osnovi, i Dan pobjede u Rusiji te još 18 zemalja i Dan Europe u zemljama EU podsjećanje je na značaj borbe protiv fašizma u Drugom svjetskom ratu.
Službeno, 9. svibnja u Rusiji, Armeniji, Azerbajdžanu, Bjelorusiji, Crnoj Gori, Bugarskoj, Gruziji, Izraelu, Kazahstanu, Kirgistanu, Moldaviji, Mongoliji, Poljskoj, Srbiji, Tadžikistanu, Turkmenistanu, Ukrajini, Uzbekistanu te u polovini BiH, odnosno Republici Srpskoj, obilježava se kao Dan pobjede. Datum je odabran simbolično kao dan na koji je nacistička Njemačka kapitulirala 1945. te ga zbog istog razloga pod sličnim nazivom obilježavaju i neke druge države ili pokrajine.
U najvećem dijelu Europe i drugoj polovini BiH (Federaciji) 9. svibnja obilježava se pak kao spomendan pod nazivom Dan Europe. Naime, 9. svibnja 1950. Robert Schuman, tadašnji ministar vanjskih poslova Francuske, predstavio je prijedlog formiranja Europske zajednice za ugljen i čelik. Taj prijedlog, poznatiji kao Schumanova deklaracija, smatra se početkom stvaranja Europske unije. Ipak, i u osnovi Dana Europe izgradnja je europskog kontinenta na novim zajedničkim temeljima nakon sloma nacizma i fašizma u 2. svjetskom ratu. Zato se jučer diljem Europe i Azije podsjećalo na strahote koje su čovječanstvu donijela ova dva, ali i drugi totalitarni sustavi u 20. stoljeću.
Međutim, nove geostrateške okolnosti na jučerašnji su dan rezultirale i različitim narativima. Tako su Rusi obilježavanje pobjede nad fašizmom u 2. svjetskom ratu iskoristili kako bi opravdali svoju agresiju na Ukrajinu borbom protiv navodnog nacističkog i fašističkog režima u Kijevu. S druge strane, u Ukrajini i većem dijelu Europe upravo se današnje ponašanje Rusije poistovjećuje s fašizmom i nacizmom. Europa i Rusija upale su tako u matricu u kojoj se Balkan, a posebno BiH, vrti posljednjih 30-ak godina.
Lijepljenje etikete fašizma u ovom dijelu svijeta odavno je postalo svakodnevna praksa. Političari, intelektualci, mediji, pa i obični ljudi fašizmom i fašistima nazivaju sve s kojima se ne slažu ili se sukobljavaju. Tako se u javnom prostoru BiH fašizmom naziva sve i svašta - od podizanja ograde prema susjedovoj kući, uzurpacije ceste, parkirališta do bahatog ponašanja u prijevozu. Ljudima se fašističko ponašanje pripisuje i na društvenim mrežama, obično u nedostatku stvarnih argumenata u raspravi.
Slično je i u političkoj areni. Svaki politički stav, ideja ili inicijativa koja nekome nije po volji označava se kao fašizam, a njihovi zagovornici fašistima. Kako su, nakon propasti pregovora o izbornoj reformi i odluke Središnjeg izbornog povjerenstva BiH da, unatoč tomu, raspiše izbore za 2. listopada, hrvatski politički predstavnici najavili inicijativu za teritorijalnu i institucionalnu reorganizaciju države, oni su postali vodeći fašisti. Taj “fašistički” zaključak s izvanrednog sabora HNS-a, oko kojeg se digla velika galama proteklih dana, doslovce glasi:
”Ako se i dalje nastavi s procesom dekonstituiranja hrvatskog naroda, HNS će pokrenuti sve pravne procedure i političke korake za novu institucionalnu i teritorijalnu organizaciju BiH na načelima federalizma i konsocijacijske demokracije, kojom će se osigurati potpuna ustavna jednakopravnost sva tri konstitutivna naroda u BiH.”
U nedostatku drugih argumenata za protivljenje prijedlozima za koje i njihovi autori ističu da za cilj imaju osiguranje potpune ustavne jednakopravnosti svih triju konstitutivnih naroda u BiH, politički protivnici ih jednostavno ocjenjuju fašističkima. I tu onda nema potrebe ništa argumentirati. U zemlji u kojoj je fašizam odavno postao sinonim za sve što vam nije po volji i s čime se ne slažete nitko se i ne trudi obrazložiti po čemu je to baš fašizam. Logika je valjda da, ako fašizam može biti parkiranje vozila na travnjaku, zašto to ne bi bio zahtjev za preustroj BiH na načelima federalizma i konsocijacijske demokracije.
Ako je to što Hrvati u BiH danas traže fašizam, kojom onda riječju na Dan pobjede i Dan Europe nazvati to što se godinama uporno uzurpiraju politička i biračka prava cijelog jednog konstitutivnog naroda u BiH, što mu se onemogućuje politički pluralizam i gura ga se u jednoumlje?! Stvaranje građanske (unitarne - bošnjačke) države, u kojoj bi se od konstitutivnog naroda pretvorio u manjinu, pokušava se pod plaštem europskih vrijednosti.
Koje su onda ideologije ili pojave Hrvati žrtve? Fašizma ili europskih vrijednosti? I jednoga i drugoga kada ih tumače neprijatelji Hrvata. Upravo ideolozi BiH bez Hrvata jučer su najgrlatije veličali i Dan pobjede nad fašizmom i Dan Europe. •
Ako je to što Hrvati u BiH traže fašizam, kako onda nazvati to što se uporno uzurpiraju politička i biračka prava konstitutivnog naroda, što mu se onemogućuje politički pluralizam i što ga se gura u jednoumlje
