Poljska zaslužuje našu potporu. Zemlja koja je velikodušno primila 2,5 milijuna izbjeglica iz Ukrajine. Zemlja koja iz vlastitog iskustva zna na kakve su zločine spremni ruski vođa i ruska vojska. Stravičan zločin u Buči, Mariupolju i drugim ukrajinskim mjestima potvrđuju da taj strah Poljaka, ali i Litvanaca, Estonaca, Latvijaca, nije bio iracionalan u onim mirnim vremenima kad su mnogi na zapadu upravo takvim taj strah i oprez prema Rusiji doživljavali - iracionalnim, ili barem povijesno prevladanim. Utoliko je donekle razumljivo zašto je i poljski premijer Mateusz Morawiecki u ponedjeljak, dan nakon što je svijet otkrio razmjere ruskog horora u Buči, prozvao i francuskog predsjednika Emmanuela Macrona i njemačkog kancelara Olafa Scholza. Naslanjajući se na još razumljivije izjave ukrajinskog predsjednika Volodimira Zelenskog, koji je prozvao bivšu kancelarku i bivšeg francuskog predsjednika, Angelu Merkel i Nicolasa Sarkozyja, zbog njihovih ranijih političkih odluka koje su se ticale Ukrajine i NATO-a. Sve je to razumljivo. No, nastup poljskog premijera je licemjeran jer, dok proziva Macrona zbog pregovaranja s Putinom i Scholza zbog protivljenja embargu na ruski plin, Morawiecki dvolično ignorira ili umanjuje problem koji se zove Viktor Orban. Mađarski premijer, naime, radi i jedno i drugo i treće: i pregovara s Putinom netom prije invazije, i protivi se europskim sankcijama na naftu i plin iz Rusije, i zabranjuje dostavu oružane pomoći Ukrajini. A u nedjelju je svrstao ukrajinskog predsjednika Zelenskog među protivnike koje su on i njegovi birači porazili na nedjeljnim izborima. Ostali koje je Orban nabrojao su: ljevičari kod kuće, ljevičari u inozemstvu, birokrati iz Bruxellesa, Sorosove organizacije i međunarodni mediji (na što je jedan od urednika Financial Timesa, Stephen Bush, dao polušaljiv komentar: Viktore, jednostavno reci "Židovi", to nabrajanje predugo traje).
Da su Macron ili Scholz opisali predsjednika Ukrajine kao vlastitog protivnika i naslađivali se nad svojom pobjedom nad tim "glumcem", kako ga je tjedan ranije također opisao Orban, mislite li da bi poljski premijer prešutio takvu svinjariju? Naravno da ne bi. Morawiecki i drugi poljski lideri, uključujući i vicepremijera i de facto političkog čelnika zemlje Jaroslava Kaczynskog, brzi su na okidaču samo kad su okrenuti prema zapadnim metama, s kojima svjesno provociraju ideološki sukob još od dolaska stranke Pravo i pravda na vlast 2015. godine. Orbanova Mađarska u tom im sukobu s europskim vrijednostima i konceptom liberalne demokracije pomaže na sve moguće načine (i oni obrnuto), ali pitanje odnosa prema Rusiji oduvijek je bilo pitanje koje ih dijeli. Samo što to do sada nije bilo u prvom planu, ali sada je odnos prema ruskoj agresiji glavno političko pitanje današnjice i teško da se više može skrivati taj jaz između Poljske i Mađarske. Može, jedino pod uvjetom da su Poljaci spremni biti najveći licemjeri i u tom odnosu s Orbanom prihvatiti podčinjenu ulogu prema nekome tko je već podčinjen Putinu.
Poljski predsjednik Andrzej Duda ograđuje se od Orbana tvrdnjom da teško može razumjeti mađarsku politiku po pitanju Ukrajine i Rusije, ali u istom intervjuu tvrdi da nije Orban kriv za toliku energetsku ovisnost Mađarske o Rusiji. Kako nije?! Pa sam Viktor Orban sebi pripisuje zasluge za sklapanje novog dugoročnog ugovora o opskrbi Mađarske ruskim plinom ili ugovora o ruskoj dogradnji nuklearne elektrane Paks. Bi li poljski predsjednik ikad ustvrdio da nije Olaf Scholz kriv za energetsku ovisnost Njemačke o Rusiji? Ili da nije kriva Angela Merkel, nego Fukushima? Ne bi. To je ta licemjernost, ta brzina na okidaču, ali samo prema odabranim metama. Poljska je bolja od toga u što ju je, barem u ovom pogledu (u druge sada ne ulazimo), pretvorila stranka Pravo i pravda.
Njemačka će snositi posljedice svoje pogrešne politike naivnog produbljivanja energetske ovisnosti o Rusiji čak i nakon 2014. i ilegalne aneksije Krima. Morat će se na bolan način suočiti sa svojim strateškim pogreškama, u to nema uopće sumnje. Ali Poljska mora paziti da baš ne dolijeva ulje na vatru koju je zapalio sâm Putin i da zauzme principijelniji stav prema omiljenom mađarskom prijatelju kojeg dijeli s Putinom.
