Bosna i Hercegovina je, čini se, konačno na dobrom putu da dobije novu državnu vlast, i to 415 dana nakon izbora. Uspostava vlasti u BiH nikada u poslijedaytonskom razdoblju nije bila lak i brz proces. Sam proces provedbe izbornih rezultata je kompliciran, a kada se tomu dodaju različiti politički interesi pobjednika, nesnalaženje međunarodne zajednice koja još uvijek ima važnu ulogu u BiH te međunacionalno nepovjerenje, rezultat je godina dana bezvlašća.
Za nekoliko tjedana, a najkasnije do kraja godine, tomu bi trebao doći kraj. Posebno parlamentarno povjerenstvo danas će, najvjerojatnije, dati “zeleno svjetlo” za potvrdu odluke Predsjedništva BiH o imenovanju Zorana Tegeltije iz SNSD-a za novog predsjedatelja Vijeća ministara. Postoji parlamentarna većina za potvrdu njegova imenovanja u Parlamentu BiH, a sjednica na kojoj bi se to trebalo dogoditi bit će uskoro. Nacionalni izborni pobjednici – SDA, SNSD i HDZ još ranije su dogovorili raspodjelu ministarskih pozicija pa bi sve moglo biti gotovo relativno brzo.
No, u BiH o političkim dogovorima uvijek treba govoriti uz dozu rezerve jer nije se jednom dogodilo da se i potpisani sporazumi političkih predstavnika triju naroda prekrše ili ignoriraju. Ovaj put sve se vrti oko dokumenta Program reformi BiH. Riječ je o dokumentu, za širu javnost, još uvijek nepoznatog sadržaja, koji će biti upućen NATO-u kao alternativa Godišnjem nacionalnom programu (ANP). Jer, upravo je to pitanje odnosa prema NATO-u bilo kamen spoticanja između bošnjačke i srpske strane u uspostavi državne vlasti. Srpski politički predstavnici odbijaju proces pridruživanja BiH NATO savezu sve dok i ako Srbija ne krene u istom smjeru. Bošnjačka strana, pak, nije željela pristati na imenovanje novog Vijeća ministara bez usvajanja ANP-a, dok su Hrvati, kao i u mnogim drugim situacijama, pozivali na kompromis, koji se na kraju i dogodio.
Uz više nego aktivnu ulogu SAD-a i nekih europskih zemalja, potpisan je kompromisni dokument nazvan Program reformi BiH koji će biti upućen NATO-u dan nakon što Parlament potvrdi novog predsjedatelja Vijeća ministara. I ovo govori koliko nepovjerenje vlada na političkoj sceni BiH. Srbi predvođeni Miloradom Dodikom strahuju da bi Bošnjaci mogli izigrati dogovor o imenovanju Tegeltije ako bi srpska strana pristala da se Program reformi BiH prije dostavi NATO-u.
Zbog goleme doze međusobnog nepovjerenja u BiH ne čudi što su ključni akteri ili međunarodni posrednici dogovora o uspostavi nove vlasti u ovoj zemlji odlučili skriti dokument Program reformi BiH od javnosti dok on ne bude poslan u Bruxelles. Neki čak tvrde kako je dokument “zaključan u sefu Predsjedništva BiH”. Jer, i bez tog dokumenta u javnosti traju različita tumačenja što njegovo usvajanje znači i tko je politički (a samim tim i nacionalni) pobjednik, a tko gubitnik. Što li bi se tek dogodilo da je dokument predstavljen javnosti pa da svatko iz njega može izvlačiti određene rečenice i zbog vlastitih nacionalnih, ali češće uskih političkih interesa, tumačiti njihovo značenje?
Ovako, dok dokument ne iziđe u javnost, Dodik tvrdi da je osigurao vojnu neutralnost BiH i zaustavio NATO put, dok ga istodobno srpska oporba optužuje za nacionalnu izdaju. SDA, uz svog političkog saveznika Željka Komšića, dogovor i dokument predstavlja kao nastavak NATO puta BiH, dok oporba u Sarajevu tvrdi kako su SDA i Komšić zapravo popustili pred Dodikovim zahtjevima. Hrvatski politički predstavnici suzdržavaju se od komentara ne dolijevajući ulje na ionako rasplamsanu vatru u javnosti. Ovakvo ponašanje hrvatske strane je i logično ako se zna da su zapravo Hrvati podjednako zainteresirani i za nastavak euroatlantskog puta BiH, ali i za uspostavu funkcionalne vlasti koja će biti u stanju provesti važne reforme, uključujući i onu za Hrvate najvažniju – izbornu.
Ako se kojim slučajem i ovaj dogovor o deblokadi uspostave vlasti u BiH izjalovi, jasno je da će ova nedovršena država potonuti u još dublju krizu čije posljedice nitko ne može procijeniti. Čak je i održavanje postojećeg statusa quo toliko loše i opasno da i ne treba zamišljati lošije scenarije. A njihov je izbor na Balkanu, nažalost, uvijek velik.•
