Uspjehom Brexita kriza Europske unije dostigla je svoj vrhunac. Jasno je da je odluka građana Velike Britanije da napuste Uniju posljednji, ali ne i jedini dokaz kako je ovoj zajednici potrebna unutarnja reforma. Žele li da Velika Britanija ne bude tek prva u nizu onih koji će napustiti EU, zagovornici ujedinjene Europe moraju istinski raditi na promjenama.
EU treba riješiti pitanje svoje funkcionalnosti, vjerojatno revidirati odnos država članica i same Unije i konačno se odrediti želi li biti stvarni igrač ili samo promatrač na svjetskoj geopolitičkoj sceni. Europu, dakle, očekuje unutarnja reforma, ali ni pred Velikom Britanijom nisu ništa manji izazovi. Nakon što utihne euforija zagovornika Brexita, i oni će se morati suočiti s posljedicama svoje odluke. Tečaj funte već je doživio strmoglavi pad, a neizvjesno je kako će se napuštanje Unije odraziti na britansko gospodarstvo koje je, ipak, umnogome bilo naslonjeno na EU.
Posebna je priča što će biti s jedinstvom samog Ujedinjenog Kraljevstva. Ni na samom Otoku nije riješeno pitanje integracije i dezintegracije. Škotska jest na referendumu odlučila ostati u Velikoj Britaniji, ali mala je razlika u broju onih koji zagovaraju neovisnost i onih koji joj se protive. Za budućnost Velike Britanije nije nevažan podatak da su baš svi okruzi u Škotskoj glasovali za ostanak u EU. Hoće li činjenica da Škotska mimo svoje volje napušta EU utjecati na porast zagovornika nacionalne neovisnosti? Kako će se to odraziti na zahtjeve za većom autonomijom i drugih sastavnica Ujedinjenog Kraljevstva? Pitanja su to s kojima će se britansko društvo vrlo brzo suočiti.
Naivno bi bilo misliti da se ove promjene u EU neće odraziti na BiH i njezine europske ambicije. U novonastaloj situaciji EU će se mnogo više baviti sobom, a mnogo manje ili nikako proširenjem i već se može nazrijeti kako će BiH, pa i ostale zemlje koje su odlučile kandidirati se za članstvo u Uniji, biti svojevrsna kolateralna šteta Brexita. U slučaju BiH situacija je posebno kritična, jer je vidljivo da bez velike pomoći iz samog EU-a BiH teško može praviti bilo kakve pomake. A sad je ta pomoć itekako dovedena u pitanje. Manja prisutnost EU-a otvara prostor za aktivniju ulogu drugih zainteresiranih strana, a prije svih Turske i Rusije. Obje ove zemlje ni do sada nisu izbjegavale koristiti BiH za ostvarenje svojih regionalnih, pa i globalnih, ciljeva. U situaciji kada je EU zaokupljen sam sobom i svojim opstankom, Rusima i Turcima manevarski prostor u BiH drastično se povećava. Naravno, nekima u BiH to itekako odgovara i rado će asistirati jednima ili drugima. Ti otvoreni ili prikriveni protivnici integracije BiH u EU uspjehom Brexita dobivaju još jedan vjetar u leđa svojoj politici. Za očekivati je more priča o tome kako se EU raspada, kako je to brod koji tone i kako BiH ne treba više ni reagirati na “ucjene” iz Bruxellesa. Uostalom, legitimno je pa i logično postaviti pitanje zašto bismo mi ulazili u Uniju koju Britanci napuštaju. Odgovor je vrlo jednostavan. Zato što su razlozi koji su Britance naveli da donesu odluku o izlasku iz Europske unije upravo razlozi zbog kojih bi BiH morala postati članicom EU-a.
Naime, ključni argumenti pobornika Brexita su imigracija, gospodarstvo i politički suverenitet. Smatraju da Velika Britanija treba povratiti punu kontrolu nad svojim granicama i spriječiti useljavanje iz drugih dijelova EU-a. Izlazak iz EU-a također znači da Velika Britanija više neće u europski proračun uplaćivati milijarde eura godišnje, a ponovno će uspostaviti i puni politički suverenitet, jer se više ni o jednom pitanju neće morati konzultirati ili dogovarati s drugim članicama EU-a.
Bosni i Hercegovini su otvaranje golemog tržišta rada i imigracija zapravo jedan od ciljeva ulaska u EU. Za razliku od Britanaca koji se pribojavaju dolaska stranih radnika, bh. građani priželjkuju priliku da nesmetano mogu raditi diljem Europe, a to im omogućava upravo članstvo u EU. Slično je i s ekonomijom. BiH bi kao nerazvijena članica puno više novca dobivala od EU-a nego što bi uplaćivala u europski proračun. A što se tiče političkog suvereniteta, BiH ga ni sada nema. Naša država je toliko nefunkcionalna da bi joj zapravo preuzimanje europskih propisa i prijenos nekih ovlasti na zajedničku razinu zapravo omogućili da postane znatno učinkovitija nego sada kada se formalno smatra suverenom, iako najveću moć u zemlji ima stranac – visoki predstavnik međunarodne zajednice.
Zato bi bilo dobro kampanju za Brexit iskoristiti u BiH kao podlogu za promociju ulaska u EU. Dosadašnja očito ne daje rezultate, barem kod nekih političara u BiH koji sve rade kako bi nas ostavili što dalje od EU. Mnogo dalje nego što će Velika Britanija ikada biti.
