Subota 13. kolovoza
U VRHU DRŽAVE SAMI POTOMCI KOMUNISTA
Saborski zastupnik Milan Vrkljan na Facebooku je pobrojio čelne ljude u državi i napisao: "Vlada na čelu s Plenkovićem, Sabor na čelu s Jandrokovićem, Ustavni sud na čelu sa Šeparovićem i predsjednik Milanović, svi redom djeca komunističkih moćnika, ponovno pokazuju da nemaju nimalo emocije prema hrvatskom narodu, hrvatskoj državi i državnim institucijama." Jesu li djeca komunističkih dužnosnika slučajno na najvišim državnim položajima? Svojedobno sam napisao kako se i u komunizmu i u demokraciji politikom bave manje-više slični ljudi, iz sličnih obiteljskih sredina i sa sličnim motivima. Komunisti su na početku stvaranja neovisne hrvatske države pohrlili u HDZ i druge stranke, tako da ih je i danas golem broj u vlasti, pravosuđu i drugim institucijama, pa imamo samostalnu jugoslavensku Hrvatsku. Hrvatska se oslobodila od srpskog agresora, ali ne i od komunističkog vlastodršca. Dosad Lijepa Naša gotovo i nije imala premijera koji nije bio komunist ili moćan u komunizmu, osim jednoga, Tihomira Oreškovića, koji je slabo govorio hrvatski, ali je hrvatski disao. Dužnosnici koje je pobrojio Vrkljan nešto bolje govore hrvatski, no dvojica najviših govore – vulgarnim hrvatskim. Istočnom varijantom.
Nedjelja 14. kolovoza
TITO JE ZLOČINAC KOJI SE NE MOŽE 'VOLJETI ILI MRZITI'
Postoji formula po kojoj se ne sudi ni o jednom masovnom političkom zločincu osim o Josipu Brozu Titu. "Jedan čovjek je obilježio cijelu epohu na Balkanu – Josip Broz Tito. Voljeli ga ili mrzili, jedno mu morate priznati – jedini je rekao NE i Hitleru i Staljinu", piše na Facebooku, na stranici "Walk with Tito" zagrebačkih turističkih vodiča koji turistima objašnjavaju i Titove zasluge i posebitosti. Kad ste čuli da se tako govori o Hitleru, Staljinu, Paveliću..., premda su i oni nekome rekli "ne". Ako je netko kriv za desetke tisuća hrvatskih žrtava Bleiburga i križnih puteva, za Goli otok i Staru Gradišku, za smicanje političkih emigranata, onda je on veliki zločinac kojeg se ne "voli ili mrzi", nego zaslužuje brutalnu osudu. Potpuno je nezamislivo da se neki zločinac sličan Titu pojavi u programu turističkih vodiča u nekoj civiliziranoj sredini kakva je hrvatski glavni grad, ali jugoslavenski diktator je poseban. On je u sebi bio ujedinio nezamislivu okrutnost i politiku koja će se svidjeti običnom svijetu, a vješto je znao steći naklonost mnogih svjetskih političkih veličina. Doista je bio posebna vrsta političara, to jest zločinca.
Ponedjeljak 15. kolovoza
ZNAK JEDNAKOSTI IZMEĐU BOGA I ČOVJEKA
Veliki vjerski blagdani – Božić, Uskrs, Velika Gospa... – posebni su jer Hrvatsku (kao i ostali katolički svijet) čine posebnom. Ona postaje Božja, pa s njom Božji postaju i ljudi. Nedjelja je uglavnom misa, nerad, zabava – lokalni svetac, koji se slavi u lokalnoj crkvi. I dok se i Božić i Uskrs slave u lokalnim crkvama, Velika Gospa slavi se u crkvama koje se po njoj i zovu, u mjestima koja je Marija izabrala kao svoje svetište.
U Imotskoj krajini u povijesti je Velika Gospa imala dvije posebnosti – kolone bosih žena išle su u 70 kilometra udaljen Sinj, a sav ostali svijet bio je u Prološcu, u prekrasnom parku lipa, u zelenoj katedrali kraj bistre Vrljike. Velika Gospa – kao i Božić i Uskrs, ali na svoj način – preobražava Hrvatsku, taj blagdan postaje joj smisao života, svrha življenja, a put u svetišta put k Mariji na nebu. Kad (u Imotskoj krajini) izgovorite riječ "Sinj" ili "Proložac" prva je asocijacija Velika Gospa, taj gradić i selo dobili su Marijino ime, više nisu ljudska nego Božja boravišta. Današnji svetac je preobrazba vjernika u Boga i Boga u vjernike. Velika Gospa – Bog je što i čovjek, čovjek je što i Bog. Sretan je onaj tko u tom znaku jednakosti živi.
Utorak 16. kolovoza
DOK SE DRŽAVNICI HRVU, NARODU SVE TEŽE
U prvim danima šoka što ga je napadom na Ukrajinu izazvala Rusija, bio sam za sankcije protiv agresora, a onda sam shvatio da će zbog poskupljenja i nestašica najviše škoditi građanima, običnom svijetu i sirotinji. Vanjskopolitički analitičar Branimir Vidmarović sad kaže: "Većina svijeta ne podržava sankcije Rusiji, to je strateški fijasko Zapada." Moguće je da su sankcije posljedica nespremnosti Amerike i drugih sila da Ukrajinu svojim vojskama brane u Ukrajini, pa su bile neka vrsta umirivanja savjesti. No političari i imućne elite malo će ili nimalo osjetiti nedostatak energenata iz Rusije, a slično je i u Rusiji, gdje najviše stradava ubogo stanovništvo – osim što gine u Ukrajini, bit će najugroženije nestašicama i skupoćom. Velike države sve su obuzetije pozicioniranjem prema drugim moćnim zemljama, stvaranjem novih saveza, novom podjelom svijeta, gomilanjem oružja i, što god je ta obuzetost veća, život je građana lošiji. Američku vlast malo zanima što će Amerikanci misliti o njezinim provokacijama na Tajvanu, kao što kinesku ne zanima odobrava li kineska sirotinja spektakularne i skupe vježbe kineske vojske. Na sve strane pokazuju se državni mišići, koji narod baš ne opčinjavaju.
Srijeda 17. kolovoza
NIJE DOSTOJANSTVENA, MNOGIMA JE OVO PONIŽAVAJUĆA STAROST
Kao "dobra vijest" najavljuje se porast mirovina od šest posto. Jedinu utjehu možemo tražiti u izreci – bolje išta nego ništa. Jer mnogi umirovljenici mjesečno dobiju oko 2000 kuna (podosta ih nema ni toliko) i s njima mogu preživjeti bijedno, mogu još nešto zaraditi ili od rodbine još nešto dobiti. Porast mirovine znači im kao otprilike još jedna kriška kruha u ručku. Najavljujući prije koji mjesec veće mirovine iduće godine, premijer Plenković je rekao: "Poduzimamo sve kako bismo umirovljenicima omogućili dostojanstvenu starost." Malo je čudno što se predsjednik Vlade usuđuje uporabiti riječi "dostojanstvena starost" kad je takva starost ponižavajuća za stotine tisuća umirovljenika u zemlji, a takva će i ostati. I prijedlog Zorana Milanovića Vladi da se namakne pomoć za gotovo 800.000 najugroženijih ljudi u Hrvatskoj, među kojima su i umirovljenici, više je prosjačenje nego rješenje. Ali mizerne mirovine i oskudna starost posljedice su onoga što se događa prije. Mnoštvo radnika jedva preživi s malim plaćama pa možemo zamisliti kako će im biti kad odu u mirovinu. Na početku sam napisao – bolje išta nego ništa. U sličnom ću stilu završiti – do smrti se uvijek nekako preživi.
Četvrtak 18. kolovoza
SVIJET NAS PREPOZNAJE PO SPORTAŠIMA
Sandra Perković šesti put uzastopce osvojila je zlatnu medalju u bacanju diska na EP-u u atletici, zlatom se okitio i Filip Mihaljević u bacanju kugle, a Matea Parlov Koštro srebrom u maratonu. Da nemamo vrhunskih sportaša koji planetom pronose ime Lijepe Naše, mnogo bismo manje značili u svijetu u kojem smo u drugim područjima ionako pri dnu ili na samom dnu ljestvica uspješnosti. Ne jednom otkad smo samostalni bili smo europsko i svjetsko ime, europska i svjetska senzacija – Ćirina nogometna reprezentacija u Francuskoj, Dalićeva u Rusiji, Goran Ivanišević, Blanka Vlašić, Sandra Perković, Filip Mihaljević i podosta drugih u kolektivnim i individualnim sportovima pokazali su da smo iznimna nacija, da se imamo po čemu prepoznavati u globalnim razmjerima.
Svijet i nije ništa drugo nego natjecanje vrijednosti. I dok je u politici i gospodarstvu Hrvatska uvelike kolonija moćnih zemalja, u sportu smo takmaci uz bok najvećima. Nikad nijedan političar nije u Hrvatskoj doživio ono što su doživjeli nogometni reprezentativci ili Goran Ivanišević na dočecima u Zagrebu i Splitu – dok nam političari iz svijeta donose sve veće dugove, hrvatski sportski velikani zadužuju svijet svojim trijumfima.
Petak 19. kolovoza
ANDREJ PLENKOVIĆ ILI 'VRAG ODNIJA PRIŠU'
Građani i mediji prilično su ogorčeni što Vlada još nema mjere za rast cijena energenata, pogotovo zato što je Andrej Plenković izjavio da ih još nemaju jer su – na godišnjem odmoru. "Vrag odnija prišu" – tim se naslovom jedan list izruguje premijeru. I dok su se tako premijer i ministri raskomotili, predsjednik udruge Glas poduzetnika Hrvoje Bujas preklinje ministra Filipovića da se vrati s godišnjeg odmora i da sjednu za stol.
Dok u cijelom svijetu državnici traže spas iz energetske krize, naša se Vlada kupa i tako samo nastavlja bezbrižnost s kojom se njezin predsjednik i ministri stalno odnose prema nevoljama u zemlji. Nije bilo nijednog susreta s novinarima na kojem Plenković nije hvalio svoju vlast, nabrajao uspjehe koje nitko drugi ne vidi, uzvraćao oporbi i drugima koji su ga napadali, neumorno isticao kako Hrvatska nikad nije imala veći ugled u svijetu, pa se čovjek od tog silnog samoljublja umorio i treba se malo i odmoriti.
Mogao je na pitanje novinara o mjerama protiv krize odgovoriti kako Vlada vodi brigu o njima ili što slično, ali ravnodušje s kojim je odgovorio da je na godišnjem odmoru pokazuje da je izgubio svaki osjećaj za javnost, ako ga je ikad imao.
