I ranije je upozoravano da u području poljoprivrede postoje velike mogućnosti proizvodnje prehrambenih artikala, ne samo za vlastite potrebe nego i za izvoz određenih roba. To se prije svega odnosi na područje HNŽ-a i njegovih općinskih prostora, kao i ZHŽ-a, s određenim površinama koje se prostiru u velikim područjima Mostarskog blata, zatim dolina Neretve i površine u Popovu polju, i sve je to osigurano vodom za potrebe navodnjavanja. Ovdje nisu ubrajani dijelovi nekih općina koje također imaju velike poljoprivredne površine, a posebno prostore za animalnu proizvodnju. Međutim, nema pouzdanih podataka za te površine, pa se to ovdje neće obrađivati.
Za uzorke poslužit će podaci u HNŽ-u i ZHŽ-u i njihovim općinama, za koje također ne postoje pouzdani podaci pa to treba uzeti s određenom rezervom. Tu se radi o malim odstupanjima koja značajnije ne utječu na zaključne podatke i misli. Molim čitatelje da to uzmu u obzir.
Ustvari, namjera je da se ovim napisom upozori da mi imamo mogućnosti da nahranimo ne samo hercegovačka područja nego i cijelu BiH s određenim važnim artiklima. Ovo je važno spomenuti sada kada se pomalo osjeća strah od virusa i nedostatka osnovnih proizvoda. Uvjet je da se okrenemo poljoprivredi jer je poznato da nacionalna ekonomija nije ništa riješila ako nije riješen problem prehrane stanovništva. Jer gladan čovjek nije sposoban ni za što. Ne treba zanemariti i činjenicu da se već vrtovi i okućnice obrađuju te da se pomalo svi vraćaju nečemu što se nekada radilo i to je dobar znak. Čovjek treba imati na umu velike misli čuvenog filozofa Hipokrata: “Čovjek je ono što jede”. Prema tome, nema mjesta za strah, samo treba “zasukati rukave”, kako to narod zna kazati.
S obzirom na raspoložive podatke i mogućnost pribavljanja tih podataka, ovdje su detaljnije obrađene poljoprivredne površine za HNŽ i ZHŽ i njihove općine, dok su za neke njihove općine procijenjeni podaci na temelju dosadašnjih iskustava. Ustvari, iz ovoga bi se trebalo vidjeti koliki je značaj poljoprivrednih površina i u manjem prostoru Hercegovine koji ne treba proširivati preoravajući ljuti kamen da bi se taj krš pretvorio u poljoprivrednu površinu. Kada se uradi osvrt na stanje u kojem smo se zatekli i donekle usporedi sa stanjem prije ove pošasti, vidljiva je briga za poljoprivredu i sve što je za nju vezano. Prije nego se to konstatira, potrebno je jasno reći koliko smo zalutali i vrlo brzo prihvatili potrošačko-zabavljački mentalitet koji je odavao pojam relativno boljeg standarda. Međutim, sasvim je jasno da je to lažni standard. Jer, mi smo ipak siromašna i pretežito poljoprivredna zemlja s izrazito lijepim krajolikom i velikim prirodnim resursima koje ne znamo koristiti. Još ako k tomu dodamo dosta turbulentnu stvarnost i nedovoljno jasnu budućnost, što ostavljam čitateljima da daju svoj komentar. Ponudit će se nekoliko podataka za HNŽ i ZHŽ, kao nešto bogatije županije, a koji će na najbolji način oslikati našu stvarnost i ujedno dati ohrabrenje ljudima da se ovdje može živjeti, tim prije što imamo dobro i plodno zemljište te područje s izrazito povoljnim klimatskim prilikama. Zar to nije privilegija koju nam je Bog podario? Ovdje ističem svoj dojam, a vjerujem da to dijelim s mnogima. Da bih se držao okvira naslova, prezentirat će se važniji podaci prema statistici iz 2019., prije svega za HNŽ koji ima svoje sjedište u glavnom gradu regije Hercegovina. Ukupna površina županije iznosi 4401 km², a od toga poljoprivrednih obradivih površina je 56.831 ha (općine Mostar, Čapljina, Čitluk, Neum, Ravno, Stolac). Stanovništva HNŽ-a je 217.765 (2018.). Obujam poljoprivredne proizvodnje je 78.039 tona. Ovome treba dodati: 56.831 tonu voća, meda 367 tona, kravljeg mlijeka 21.383 l, žitarice 800 ha, ovčjeg mlijeka 58.000 l, kozjeg mlijeka 7834 l, vina 17.647 l. Što se tiče izvoza poljoprivrednih proizvoda, on je iznosio 10,547.000 KM, a uvoz 21,000.000 KM. Kada su u pitanju poljoprivredne površine, radi se samo o obradivim površinama. Imamo još veliki broj neobradivih površina, posebno u dolini Neretve (Ljubuško polje i Dubrave) kao značajne lokacije poljoprivredne proizvodnje, posebno povrća i voća. ZHŽ ima ukupnu površinu 1362,2 km² (općine Široki Brijeg, Ljubuški, Grude, Posušje). Stanovništva ZHŽ-a je 93.529 (2018.). Obujam poljoprivredne proizvodnje je 2160 tona, tu još treba dodati poljoprivredne površine od 4555 ha, zatim voće 1859 tona, kravlje mlijeko 6900 l, ovčje mlijeko 285.000 l, meda 199 tona. Obradive poljoprivredne površine iznose 715 ha. Izvoz je iznosio 571,985.000 KM, a uvoz 1,522.627 KM. Iz ovoga pregleda vidljivo je da su poljoprivredne površine zapuštene, da se svega 20% obrađuje, što je, najblaže rečeno, sramotno. Posebno se to odnosi na neke proizvodne artikle koji se mogu proizvesti i do 5-6 puta više. To su, prije svega, povrtlarske kulture, voćke, grožđe i žitarice, zatim maslinovo ulje, razni sirevi. Kada se to ovako pogleda, sasvim je sigurno da ovdje ne može biti gladi i da možemo s nekim važnim artiklima opskrbiti i cijelu BiH.
Međutim, da bi se to dogodilo, treba osigurati neko zakonsko riješenje i druge važnije odluke organizacijske, društvene i stručne naravi, a neke od njih su:
- osigurati poticaje za poljoprivredu, posebno za OPG
- poticati znanstveno-istraživačke projekte iz ove oblasti i na taj način dostići svjetska dostignuća
- u proračunima entiteta i vlada županija osigurati dodatna sredstva za poljoprivredu i dati joj prioritet u strategiji razvoja društva i gospodarstva
- osnovati agrobanku za dugoročne kredite i s kamatom do 0,5%
- podijeliti državne poljoprivredne površine pod prihvatljivim uvjetima, onima koji žele raditi na njima
- oni koji ne mogu ili ih ne zanima poljoprivreda, trebaju zemlju dati onima koji je hoće obrađivati, pod uvjetima koncesije ili na neki drugi povoljan način
- organizirati proizvodnju, prodaju proizvoda, promet i viškove za izvoz
- zabraniti uvoz roba koje se proizvode kod nas, osim onih koje moramo uvoziti,
- trgovačke centre dobro organizirati u svim lokalnim jedinicama radi prihvata viška roba od OPG-ovaca (privatnih proizvođača)
- zadržati ljude na selu gdje ima uvjeta, osigurati pristojan život i na taj način ublažiti demografsku krizu.
Na kraju treba istaknuti da imamo zemljište, vode u izobilju i sunca. Ostaje samo shvatiti da se radom to sve može ostvariti, što znači mijenjati navike i više cijeniti zemljište koje nas hrani. U našoj povijesti postojale su kuge i kolere i sve je to prošlo. Treba vjerovati da će i ova nesreća proći te prihvatiti upozorenja da ne dođemo više u ovakvu paničnu situaciju. Cijenim da ove napomene nisu viška i odabrao sam stil jednostavnog izražavanja misli jer su namijenjene širem puku. Akademski stil ostavio sam za drugu priliku. Na kraju ovakvog teksta, koji realno procjenjuje mogućnosti u okviru naše objektivne stvarnosti, sasvim se uklapa jedna izvanredna misao i poruka našeg velikog svećenika, filozofa i humanista fra Didaka Buntića, koji u svojim zapisima poruči: “Tko ne voli i ne radi svoju zemlju, znojit će se na tuđoj”.•
