U Knjizi proroka Izaije od 13. do 23. poglavlja govori se o proroštvu protiv starih naroda. Prvo je proroštvo protiv Babilona. Babilon (akad. Babel: božje dveri) bio je glavni grad Babilonije koja se prostirala uz rijeke Eufrat i Tigris. Babilon se spominje u Post 11, 1-9 kad su stanovnici tog grada htjeli sagraditi grad i u njemu toranj do neba. Bog im je pobrkao govor i raspršio ih. U Knjizi Otkrivenja u 17,5 spominje se kao mjesto bludništva i zemaljskih odvratnosti. Babilon je postao znak izgradnje društva bez duhovnih vrijednosti. Židovi su bili u babilonskom sužanjstvu od 587. do 538. pr. Kr. Za Židove je bilo teško iskustvo kad je babilonski kralj Nabukodonozor II. srušio Hram i odveo mnoštvo u sužanjstvo 587. pr. Kr. Perzijski kralj Kir osvojio je Babilonsko carstvo 538. pr. Kr. i oslobodio Židove i dopustio im povratak u njihovu domovinu.
Babilon će ostati poznat u povijesti i po Babilonskom Talmudu koji je skupljen oko 500. posl. Kr.
Zloća, bezakonje, oholost i nadutost silnika toliko su narasli u Babilonu da Gospodin preko proroka Izaije, sina Amosova, najavljuje njegovu propast od Medijaca. (Iz 13, 17) Asirski vojskovođa Sanherib (704. - 681.) osvojio je Babilon 689. pr. Krista. Ali potpuno ga je uništio medijsko-perzijski kralj Kir 517. pr. Krista.
Prorok u 14. poglavlju najavljuje povratak iz progonstva izraelskog naroda (Jakova i Izraela).
Kad se vrate iz progonstva, znat će da ih je Gospodin izbavio iz ruke oholog i silnog kralja babilonskog koji je htio biti jednak Višnjemu. (Iz 14, 14). Zatim prorok najavljuje i slom Asirije (Iz 14, 24-27) i opominje Filisteju da se ne raduje jer će i oni stradati. (Iz 14, 28-32) A Gospodin najavljuje život ubogim i siromasima. Pita ih: “Što će se tad odgovoriti glasnicima naroda” i nudi im odgovor: “Gospodin zasnova Sion i u njemu su zaštićeni siromasi njegova naroda”. (Iz 14, 32)
