Sljepoća je teška bolest. Neki tvrde da primamo devedeset posto informacija preko očiju. U stara vremena slijepci su bili prisiljeni prositi. Rudolof Schnackenburg kaže kako su slijepi bili “predstavnici ljudske patnje i beznađa”.
O ozdravljenju dvojice jerihonskih slijepaca piše evanđelist Matej u 20,29-34. A i u 9,27-31 piše kako je Isus ozdravio dvojicu slijepaca. Raymond E. Brown tvrdi kako evanđelist Matej voli udvostručenje, “što možda odražava potrebu za dvojicom svjedoka kako bi iskaz bio zakonski valjan”.
Evanđelist Marko u 10,46-52 piše kako je Isus na izlazu iz Jerihona ozdravio slijepca Bartimeja, sina Timejeva. Evanđelist Luka u Lk 18,35-43 donosi kako je Isus, dok je ulazio u Jerihon, ozdravio nekog slijepca koji je sjedio kraj puta. Jerihon se smatra jednim od najstarijih gradova na svijetu. Ostaci grada datiraju iz osmog tisućljeća prije Krista. Nazivaju ga još “Mjesečev grad”, “Grad palmi”. Nalazi se u blizini rijeke Jordan i Mrtvog mora. Spominje se u Bibliji na više mjesta. U Starom zavjetu spominje se kako su ga osvojili Izraelci u 13. st. prije Krista (Jš 6-7). U Novom zavjetu je i ona poznata zgoda nad carinikom Zakejem kod kojega je Isus objedovao. (Lk 19,1-10)
Dvojica slijepaca koja su sjedila kraj puta, kad su čula kako Isus prolazi, počela su vikati. Zvali su: “Gospodine, Sine Davidov, smiluj nam se!” Narod ih je htio utišati. Međutim, oni nisu slušali što narod govori, nego su još jače dozivali:
“Gospodine, Sine Davidov, smiluj nam se!” Isus nije mogao proći da ih ne čuje. Zaustavio se i pozvao ih da mu se približe. Započeo je s njima dijalog:
“Što hoćete da vam učinim?” (Mt 20,32) Bez razmišljanja odmah odgovoriše Isusu:
“Gospodine, neka nam se otvore oči.”
Isus je razumio njihovu bol i patnju. Pokazao je svoju empatiju prema njima. Dotakao se njihovih očiju. Obojica su ozdravila. Progledala su. I obojica su pošla za njim.
