Propali su još jedni pregovori oko izmjena Izbornog zakona. Očekivano, ali ipak, postojala je neka nada da bi se lideri u Sarajevu mogli dogovoriti. Neki su smatrali kako će ukrajinska tragedija političarima biti dovoljno upozorenje kakve su posljedice kada, umjesto diplomata, "pregovaraju" ratnici. Uz te slike, još su svježe i vlastite, bh. ratne rane. Zar su u sve praznijoj i sve siromašnijoj posvađanoj zemlji političarima trebali veći argumenti za razum? Ipak jesu! Zbog svojih neostvarenih ratnih ciljeva pokušavaju "izgubljeno" u miru nadoknaditi. Zato je u BiH od potpisivanja Daytonskog sporazuma među narodima tek zamrznuti konflikt. Na "slobodnom teritoriju" žestoka je borba za unitarnu, dvoentitetsku, troentitetsku, daytonsku, europsku… i tko zna kakvu BiH još sve ne.
U tom kontekstu promatrao sam i ove i sve dosadašnje pregovore. Za uspjeh im nisam nikada davao velike izglede. Jednostavno, pozicije unutar triju naroda zakovane su i nitko ne smije praviti kompromise. S "ustupcima" svatko riskira biti izdajnik. K tomu, ovo je izborna godina. Birače se najlakše mobilizira radikalizmom i optuživanjem drugih za rušenje države. Koju ovakvu nitko neće.
Kroz ove pregovore Bošnjaci su htjeli zadržati status quo i na takav način sebi ostaviti mogućnost da Hrvatima i dalje mogu birati predstavnike. Zato je besmisleno pisati koji su sve prijedlozi bili na stolu pregovarača. Svaki hrvatski odbijan je. Obrazloženja za njihova rušenja vrijeđaju zdrav razum. Bošnjački političari tvrde kako bi elektorskim ili nekim drugim biranjem Hrvati bili zakinuti tamo gdje su manjina. Svoju "brigu" nadoknađuju tako što im oni onda izaberu svoje kandidate. K tomu, motiviraju Bošnjake da se lažno predstavljaju i tako, baš iz mjesta gdje su Hrvati manjina, osvajaju njihove mandate za Dom naroda.
Vjerovalo se kako će se na pregovorima usvojiti i novi katalog koji bi definirao što je vitalni nacionalni interes. Naime, sada se Hrvate optužuje da ga zloupotrebljavaju i stavljaju veto na odluke koje donosi donji dom i tako kroz gornji dom (Dom naroda) blokiraju državu. Stvoreno je uvjerenje kako se to svakodnevno čini. Kako je riječ o gruboj manipulaciji, govori činjenica da su Hrvati u Federaciji u ovih 20 godina dosad samo četiri puta iskoristili to pravo. Isto toliko puta koristili su ga i Bošnjaci i jednom Srbi. Čak je pronađen model po kojemu bi, umjesto i ovakva rijetkog veta, bila ostavljena mogućnost dvjema trećinama umjesto sadašnje jedne trećine da se odredi o takvim nacionalno važnim točkama. Neprihvaćanje ovakvog gotovo usuglašenog modela jedino je objašnjivo činjenicom da se ne želi funkcioniranje daytonske BiH. Želi se ostaviti problem iza kojeg su skrivene druge namjere. Potpuno ukinuti parlamentarne domove i uspostaviti "građansku", zapravo unitarnu državu.
Za ovakvu strategiju koriste se i drugi argumenti. Primjerice, optužuju Hrvate da ih u državnim i federalnim institucijama radi deset puta više nego što im pripada po Daytonu. A njih, po službenim statistikama ombudsmana, tamo radi tek 18 posto. A po daytonskom konceptu trebalo bi ih biti neusporedivo više. Daljnje smanjivanje broja Hrvata u tim uredima pokušaj je potpunog ovladavanja državom. A ona je već i sada više od 97 posto građanska. Za općinske, županijske, entitetske i državne zastupničke domove bira se po načelu "jedan čovjek, jedan glas". Tek dva doma naroda i Vijeće naroda te tri člana Predsjedništva biraju se po nacionalnom konceptu. To je trenutačno jedina zapreka između građanske i višenacionalne BiH.
U hrvatsko-bošnjačkom međusobnom diskreditiranju pobjednici utakmice su Srbi. Oni u etnički gotovo čistom entitetu nemaju nikakvih višenacionalnih problema. Trenutačno su blokirali državne institucije i koriste ih samo koliko im trebaju. Javnost se boji njihova pokušaja odcjepljenja. Sva ova bh. previranja u pogoršanim međunarodnim odnosima još više dobivaju na napetosti. Bez obzira na sva međusobna neslaganja, političari pod hitno moraju relaksirati hrvatsko-bošnjačke odnose. Jednako tako i Federacije s RS-om. Samo iz takva ozračja BiH može krenuti euroatlantskim putem. Događaji u Ukrajini upozoravaju kako treba pronaći ubrzani put za prijam u njihovo članstvo. Europa bez zapadnog Balkana nije kompletna i u novim geopolitičkim okolnostima koje su nastale "preko noći" ranjivija je. Ne umanjujući odgovornost, propuste i pogreške bh. političara, činjenica je da su pred BiH i druge zemlje postavljeni znatno oštriji uvjeti za pridruživanje Uniji nego što je to bio slučaj kada su u članstvo primane neke druge zemlje.
Europa je bh. put do Bruxellesa popločala dobrim namjerama. Mnogi se pribojavaju da, ako ga ne promijeni, vodi do pakla. Možda ipak ima neki poprijeki?! Zelenski to traži za Ukrajinu iz ratne zemlje, a vapaj bh. naroda iz mirnodopske je države. Još uvijek!
