Pregovori o izbornoj reformi u Bosni i Hercegovini u Neumu nisu službeno propali. Nisu ni uspjeli. Sigurno je tek da su zakasnili i prekratko trajali da bi polučili konkretan rezultat. Čini se kako su bošnjački i hrvatski pregovarači bili nikad bliže rješenju o reformi koja je godinama na stolu, na ovaj ili onaj način.
Tijekom tri dana pregovora u jednom neumskom hotelu lideri većine parlamentarnih stranaka iz Federacije BiH nisu dogovorili kako ubuduće birati članove Predsjedništva BiH iz ovog entiteta kako većinska izborna volja Hrvata ne bi bila pomnožena s nulom. Nisu se dogovorili ni kako birati izaslanike u državni i federalni Dom naroda, a da to uistinu budu predstavnici konstitutivnih naroda. Nisu se dogovorili ni kako ukloniti diskriminaciju građana, njih nešto više od tri posto koji se ne izjašnjavaju kao pripadnici jednog od triju konstitutivnih naroda. Ništa od toga nisu dogovorili, ali su, kako sami kažu, bili bliže rješenju nego ikada prije.
Bit će da je za to zaslužan model pregovora koji su osmislili američki i europski posrednici. Posebni izaslanici SAD-a i EU za izbornu reformu u BiH Matthew Palmer i Angelina Eichhorst prijašnjih su mjeseci često dolazili u Sarajevo te pojedinačnim i skupnim pregovaračkim sesijama pokušavali doći do kompromisne formule koja bi omogućila normalne izbore u listopadu ove godine. Ovog su se puta odlučili promijeniti taktiku i stranačke i nacionalne predstavnike okupiti u jedinom bosanskohercegovačkom gradu na moru. Zatvorili su ih u hotel daleko od očiju medija i javnosti i tri dana intenzivno pregovarali.
Čudno je kako ranije nisu pribjegli ovom pregovaračkom modelu. Poput onoga od prije četvrt stoljeća, kada su u američkoj vojnoj bazi u Daytonu tri pregovaračka tima tri tjedna pregovarala uz međunarodne posrednike u pokušaju da dogovore kraj rata u BiH i novi ustroj te zemlje. Pregovori su počeli uz skepticizam na svim stranama, ali su ipak završeni dogovorom, mirovnim sporazumom koji je i danas na snazi. Istina, njegovo današnje tumačenje i razni eksperimenti međunarodnih predstavnika u ovih 26 godina doprinijeli su situaciji u kojoj se u BiH opet zvecka oružjem, a međunacionalno povjerenje zapravo i ne postoji.
Kako bilo, daytonski pregovori bili su uspješni, a izravni sudionici u svojim su memoarima redom priznali kako zasluge za to djelomice pripadaju i činjenici da su bili dugo vremena okupljeni u limitiranom prostoru i bez dodira s vanjskim svijetom, posebice s medijima. Neumski pregovori možda bi također rezultirali konkretnim sporazumom da su pokrenuti ranije i da su, umjesto tri dana, pregovarači u hotelu bili zatvoreni tri tjedna ili dok se ne dogovore. Uostalom, ideje i argumenti razmjenjuju se ne samo za pregovaračkim stolom već i na brojnim stankama za kavu, za ručkom ili večerom.
Ovako, neumski pregovori došli su prekasno i trajali su prekratko. Iako su svi sudionici najavili da će pregovore nastaviti u Sarajevu, malo je vjerojatno da će oni donijeti dogovor o izbornoj reformi. U svom stranačkom i nacionalnom okružju, podržani medijskim spinovima i provokacijama, pregovarači će se prije vratiti na svoje početne pozicije nego što će napraviti odlučujući korak ka kompromisu. Nažalost, to je realnost politike u BiH.
Nije teško zamisliti kako će se takva događanja na političkoj i medijskoj pozornici odraziti na međunacionalne odnose u BiH. Nada da bi se u svjetlu pregovora o izbornoj reformi moglo obnoviti hrvatsko-bošnjačko savezništvo sada zvuči utopijski. Posvađani Bošnjaci i Hrvati teško će i do nekog održivog dogovora sa Srbima, a u toj priči i oni koji se kunu u građane kao nadnacionalnu kategoriju društva, bit će gubitnici. Trenutačno stanje u BiH takvo je da nikome ne ide u prilog i u ozbiljnoj su zabludi oni, a ima i takvih u Sarajevu, koji se naslađuju nad propašću neumskih pregovora. To su one tzv. građanske, a zapravo radikalno nacionalističke stranke koje su odbile uopće sudjelovati u pregovorima i time pokazale koliko im je stalo do normaliziranja stanja u državi koju navodno toliko vole.
Ne dogodi li se neko čudo idućih dana, BiH slijedi teško i neizvjesno razdoblje. Unatoč svemu, izbori u listopadu zaista se mogu održati, ali se rezultati ne mogu provesti. Jer Izborni zakon je neustavan. Zato bi bilo najrazumnije odgoditi izbore za pola godine ili godinu, promijeniti neustavno izborno povjerenstvo (SIP) i nastaviti pregovore. Sad bar znamo u kojim uvjetima treba okupljati pregovarače. Dugotrajna izolacija od vanjskog svijeta na njih djeluje ljekovito. Lijek je ovoga puta za tako teškog pacijenta, nažalost, stigao prekasno i u nedovoljnim količinama. Zato će se BiH i dalje na životu održavati tek na respiratoru.
Pregovore o izbornoj reformi u BiH treba nastaviti barem još pola godine. Zasad se zna u kojim uvjetima treba okupljati pregovarače. Dugotrajna izolacija od vanjskog svijeta na njih djeluje pozitivno
