U javnom prostoru, posebno na društvenim mrežama, sve je više raznih humorističnih sadržaja. Pričaju se vicevi, objavljuju duhoviti videoklipovi i fotografije, karikature i slično. Znatan dio toga je ispod razine dobrog ukusa pa je zato i manje duhovito. Bude izrugivanja, blaćenja, pogrešnog shvaćanja slobode govora i koječega. Na raznim političkim zasjedanjima često se govornici natječu u tome tko će biti vickastiji, a neki ga baš pretjeruju. Pa ni tučnjave nisu isključene. Ponešto od toga zrelo je i za tužbu. No, od tužbi se najčešće odustane jer su ljudi svjesni toga da bi tužbom sami dodali ulje na vatru ili stavili sol na ranu, računajući da vrijeme liječi sve. Većina demokratskih država ima zakone o govoru mržnje, kleveti i uvredi, ali sve je više onih koji se drže čuvene rečenice Josipa Broza: "Ta nećemo se držati zakona k'o pijan plota!" Anonimnih osoba, raznih botova sve je više na društvenim mrežama i sve su agresivniji u distribuciji grubih šala, neprimjernih karikatura i videomaterijala koji prelaze granicu uljuđenosti i bontona.
U totalitarnim sustavima politički vicevi bili su zakonom zabranjeni, zbog njih se išlo u zatvor. No, mnogi su upravo zbog toga ostali u narodnom pamćenju. Što su politički vicevi bili zabranjivaniji, to su više bili privlačniji i dugovječniji! Još uvijek se priča o slučaju kad se mlada beogradska novinarka židovskog podrijetla Jenna Lebl našalila na račun pjesme o Titu, koja ide ovako: "Druže Tito, ljubičice bijela…". Djevojka koja je preživjela fašistički logor prepričala je u redakciji vic koji joj je ispričao kolega, a ide nekako ovako:
- Jugoslavija je pobijedila na međunarodnom natjecanju u cvijeću jer je uzgojila ljubičicu bijelu od sto kila!
Kad je Jugoslavija propala, Jenna Lebl napisala je knjigu "Ljubičica bijela" o stanju u komunističkim kazamatima. Da mlada novinarka nije odležala Goli otok, taj vic bi možda pao u zaborav. No, brojni su sačuvani u usmenoj predaji. U bivšoj državi pričao se vic o Hrvatu koji reče sunarodnjaku:
- Sanjao sam jako divan san o tome kako idem u Srbiju.
- Što je u tome tako divno? – upita ga.
- Ali s putovnicom – objasni mu ovaj.
Kako se mijenjaju politički sustavi, tako se djelomično mijenjao jedan politički vic. Jedan građanin psovao je državu, galameći kako ništa u njoj ne valja. Policajac ga počne tući odgojnom palicom, a građanin reče da je mislio na neku drugu državu. No, policajac ga nastavi tući govoreći:
- Ne laži, kao da ja ne znam koja država ne valja!
Drastične zatvorske kazne protivnicima aktualnog režima u Rusiji aktualiziraju vic iz vremena Sovjetskog Saveza. U razgovoru triju kažnjenika u Sibiru jedan Rus reče:
- Ja sam u zatvoru jer sam podržavao druga Petrova.
- Zanimljivo, ja sam kažnjen jer sam kritizirao druga Petrova – reče drugi zatvorenik.
- Ja sam drug Petrov – reče treći zatvorenik sovjetskog kazamata u Sibiru.
U kolektivom sjećanju je anegdota o Tinu Ujeviću, koja govori o diktaturi komunističke Jugoslavije. Velikog pjesnika kojemu je od 1945. do 1950. godine bilo zabranjeno javno djelovanje na "informativnom" razgovoru strogi čuvar komunističkog reda i zakona upita:
- A od kada ti je zabranjeno javno djelovanje?
- Od oslobođenja – objasni mu duhoviti, ironični Tin.
Neke anegdote, kao ova s Tinom, postale su politički vicevi koji govore o nekim političkim vremenima bolje od politoloških i socioloških studija. Tako je i kad je u pitanju jedna od brojnih anegdota vezanih uz Tinova kolegu Gustava Krkleca. Kad se upoznavao s jednim od ministara u Nedićevoj vladi Kraljevine Jugoslavije, predstavio se:
- G Krklec!
- Gospodine Krklec, imate li puno ime? – upita ga ministar.
- Bilo je Gustav, a kako je kralj ukinuo Ustav, ostalo je samo G – objasni mu duhoviti Krklec.
Nakon hrvatskog proljeća, unatoč hrvatskoj šutnji, ili baš njoj usprkos, skrivećki se pričao vic koji na svoj duhoviti način govori o tom vremenu. Naime, drug Pero je na jednoj partijskoj sjednici pitao:
- Što je sa Savkom i što je s Tripalom?!
Nije dobio odgovor, a sutra drug Mate postavi pitanje:
- Što je sa Savkom, što je s Tripalom i što je s Perom?!
Odnosi Srbije i Crne Gore svoje mjesto našli su i u vicu. Crnogorac upita Srbijanca zašto na odmor ide u Tursku, a ne u Crnu Goru, a Srbijanac mu objasni:
- Cijene i plaže u Turskoj su kao i u Crnoj Gori, ali s Turcima smo bili dulje u državnoj zajednici!
