Zacijelo, u životu su nam važne osobe s kojima se susrećemo tijekom života, od roditelja, članova obitelji, rodbine, susjeda, odgojitelja, učitelja, nastavnika, profesora, školskih i radnih kolega, prijatelja, poznanika do slučajnih susreta. Zatim, važna su i mjesta u kojima živimo, radimo i krećemo se. I ona utječu, a ponekad i određuju naše živote.
Svakako, Mojsija je posebno odredio susret s Bogom na brdu Horeb. Nakon bijega iz Egipta stigao je u Midjan. Sedam midjanskih djevojka, kćeri svećenika Reuela (Jitra), kojima je pomogao na zdencu, vidjelo je u njemu Egipćanina. Ispričale se ocu kako im je taj Egipćanin pomogao. Reuela zanima koji je taj Egipćanin koji pomaže slabijima, djevojkama, prema kojima njihovi pastiri nisu imali razumijevanja. Želi ga upoznati. Reuel poziva Mojsija na objed u svoju kuću. Mojsije se oženio Reuelovom kćeri Siporom.
Reuel je zaposlio Mojsija. Mojsije je postao čuvar Reuelova stada. Neki bibličari kažu da je Mojsije, koji je odgojen i obrazovan na faraonovu dvoru, čuvao ovce 40 godina. Jedan dan, slijedeći stada, Mojsije je došao do brda Horeb. Zamijetio je kako gori jedan grm. Vatra privlači čovjeka. Mojsije se primaknuo gorućem grmu. Međutim, grm nije sagorijevao. Bog zovne Mojsija imenom: "Mojsije, Mojsije!". Mojsije se odazva: "Evo me". Gospodin traži da Mojsije izuje obuću s nogu jer mjesto na kojem je stajao sveto je. Bog se predstavlja Mojsiju: "Ja sam Bog tvoga oca; Bog Abrahamov, Bog Izakova, Bog Jakovljev". Kaže sveti pisac: "Mojsije zakloni lice; bojao se Boga gledati" (Izl 3,6).
Bog objašnjava Mojsiju zašto s njim komunicira. Bog je vidio jad i muku Izraelaca, koji su postali robovi u Egiptu. Čuo je vapaje tlačenih. Želi ih izbaviti iz ropstava i odvesti u "zemlju dobru i prostranu - u zemlju kojom teku med i mlijeko…" (Izl 3,8). Zato Bog poziva Mojsija. Želi ga poslati faraonu da izbavi "njegov narod" iz ropstva. Mojsije postavlja pitanje: "Tko sam ja?" Misli da nema snage izvršiti tu veliku misiju. Bog ga hrabri: "Ja ću biti s tobom" (Izl 3,12).
