Nijedna kuća na ovoj zemaljskoj kugli nije ostala čitava ako ljudi koji žive u toj kući nisu složni. Prema tome, zamislite mnogo sličnih kuća s nesložnim ukućanima u jednoj zemlji, tada imate zemlju nesložnih stanovnika. Takva zemlja kad-tad mora se raspasti, a iza sebe ostaje nered, tuga, siromaštvo, a i prokletstvo onih koji su iza sebe ostavili takav nered. U Jugoslaviji koju sam prvi put vidio kao student medicine, bilo je sve “mirno”. Nisam se tada bavio politikom, a i sada se ne bavim politikom jer nemam dovoljno znanja za takvo zvanje. Samo sam malo stariji i kao takav želim silno ostaviti ovu zemlju BiH kao bolje mjesto za život mlađih, nego što sam vidio kada sam bio u njihovim godinama u Jugoslaviji. Vjerujem da je ta moja želja, želja mnogih roditelja diljem BiH i dalje.
Stvarnost zbivanja u Jugoslaviji kada sam bio student medicine, meni nije bio poznat. Na kraju krajeva, moje zaduženje je bilo učiti, položiti ispite i na kraju postati liječnik u službi mojih zemljaka u Gani. Sve sam postigao izuzev ovo zadnje. Vjerujem da nisam učinio smrtni grijeh što sam ostao i postao jednakopravni stanovnik Jugoslavije, a poslije rata stanovnik BiH. Moje zaduženje i dalje ostaje isto da pružim zdravstvene usluge onima kojima je potrebno, do maksimuma svog znanja. Druga misija osobne zakletve jeste da ostavim koliko je moguće, moju kuću, bolje mjesto za stanovanje, nego što sam zatekao kad sam došao u Jugoslaviju. To je ono što obično kaže “BESA” ili “ZAKLETVA”. Volim svoju djecu zato sam dužan to učiniti da se oni imaju zbog čega ponositi, na svoga oca i djeda. Ova moja ideja izgleda megalomanski, ali, pazite, kapljice kišnice čine mali potok, a nekoliko potoka čine rijeku, a nekoliko rijeka čini veliku moćnu rijeku pa dalje do mora. Isto tako je potrebno istomišljenika, roditelja, željnih normalne ljudske okolnosti za podizanje svoje djece, da pokrenu narodno mišljenje u pravcu mira i suživota. Za takvo nešto su potrebni odvažnost i odricanje. Zašto? Zato što uvijek ima netko kome odgovara stanje nesloge i bezakonja, ali jednostavnije drugačije voli živjeti. Da se vratimo malo nazad u povijesnom vremenu stvaranja države. Tada je društvo bilo sastavljeno od plemena. Jedno pleme je jedno društvo. Kasnije više plemena sa sličnim ciljevima udruženo su stvarali male državice.
Tijekom vremena, što ratom što dogovorom, su stvarane sadašnje države u kojemu žive razna nekadašnja plemena. Zakoni koji su mukotrpno stvarani godinama, oblikovali su takvo multinacionalno društvo u jednoj državi. Ja vjerujem da o tome više znaju naši društveni čelnici nego ja. Zašto sam se vratio unazad pričati ukratko o načinu formiranja modernog društva? Ovo je bitno za dalji razvoj našeg društva. Hoću istaknuti da s razvojem multietničkog i multinacionalnog društva, zadali smo smrtni udarac u svim državama svijeta i daljem stvaranju jednostavnog unitarnog jednokulturnog društvenog uređenja. U svim modernim državama vlada osnovni princip da mora postojati suživot. Ako toga nema, neće biti mira. I ovo je isto tako poznato našim narodima. Jedino što je potrebno je malo dobre volje da se prizna i stavlja u praksu zakon jednakosti svih naroda bez obzira na broj. U okviru BiH osnova za postizanje trajnog mira je u rukama naroda Srba, Bošnjaka i Hrvata.
Ako među ta tri naroda ne postoji jednakost, ja vjerujem da neće biti trajnog mira. Na kraju krajeva to je ono što je dovelo do raspada Jugoslavije. Govoriti o ovom problemu ne bi trebalo biti tabu-tema. Ono se tiče svih koji žive u BiH a ne smije biti zabranjeno bilo kome reći što misli. Još malo pa će biti dvadeset godina kako je zaustavljen krvavi rat u BiH. Još uvijek tapkamo u istom mjestu bez vidljivog napretka u razvoju stanja međusobnog uvažavanja te stvaranja uvjeta za trajni mir. Dijete koje je rođeno 1995. godine sada ima 19 godina . To dijete ima pravo tražiti uvjete dostojne normalnog djeteta, rođenog u miru da živi i da privređuje i stvara nešto za sebe i za društvo. Mi stari ljudi koji živimo i vodimo obitelji i zemlje, još nismo spremni odlučivati u kojem pravcu moramo voditi ovu zemlju. U pomoć nama bili su stranci EU i SAD. Učinili su što su mogli, ali pazite, to je s njihovog gledišta na naše unutarnje probleme. Nijedna EU država nije bez slične tegobe koju mi imamo sada. Ne trebamo čekati strane da riješe naše loše odnose. Mi to moramo sami uraditi.
