Te večeri 13. ožujka 2013. svijet je saznao tko je novi papa. Nakon Poljaka i Nijemca na čelu Rimokatoličke crkve, izbor još jednog kardinala koji nije Talijan više i nije predstavljao neko osobito iznenađenje. Međutim, kardinali su ovaj put novog rimskog biskupa doveli s nekog drugog kontinenta. Novi će papa sam reći da su ga doveli s kraja svijeta. Zato je ime Jorge Mario Bergoglio, pročitano s balkona papinske palače, ipak već samo po sebi bilo velika novost. Također, nakon dugog vremena za papu je izabran jedan redovnik. No, još veće iznenađenje bilo je ime koje je sebi odabrao novi papa: Franjo.
Argentinski kardinal i isusovac Bergoglio tako je postao prvi koji se usudio uzeti ime jednog od najomiljenijih svetaca katoličke crkve, svetog Franje Asiškog. Taj je srednjovjekovni svetac simbol silne ljubavi čovjeka prema Bogu i Crkvi, ali i prema svakom Božjem stvorenju i svemu stvorenom. On je također i simbol odbacivanja svake zemaljske časti, raskoši i bogatstva da bi se u siromaštvu, odricanju i poniznosti služilo braći i sestrama, svim bližnjima, na evanđeoski način koji u prvi plan stavlja one najsiromašnije i najslabije kojima je pomoć najviše i potrebna. U duhu jednostavnosti i ljudske prisnosti asiškog sveca bile su i prve riječi i način na koji ih je papa Franjo te večeri izgovorio mnoštvu na Trgu sv. Petra. Umjesto uobičajenog “Laudetur Jesus Christus”, “Hvaljen Isus” na latinskom, čuli smo jednostavan i srdačan pozdrav na talijanskom: “Fratelli e sorelle, buona sera.” “Braćo i sestre, dobra večer.” Papa je vjernike potom pozvao na molitvu i predvodio Oče naš, Zdravo Marijo i Slava ocu za svog prethodnika Benedikta XVI., kojeg je nazvao rimskim “biskupom emeritusom”, koji je svojom iznenađujućom i šokantnom ostavkom otvorio put njegovu izboru. Bila je to molitva i za čitav svijet koji je u svom nastupnom govoru papa Franjo nazvao jednim velikim bratstvom.
Opisujući put kojim te večeri kreće zajedno sa svim vjernicima nazvao ga je putem bratstva ljubavi, a istaknuo je i važnost međusobnog povjerenja. Na kraju svog prvog nastupa učinio je još jedan nadahnut i potpuno neočekivan i neuobičajen potez. Prije nego će odozgor ljudima dolje pod papinskim balkonom podijeliti papinski apostolski blagoslov, on je ponizno sagnuo glavu i zamolio sve okupljene ljude da u nekoliko trenutaka molitve u potpunoj tišini najprije oni blagoslove njega. Odan duhu sv. Franje i nadahnut njegovim riječima i djelima papa Franjo je prije pet godina Crkvi i svijetu predstavio svoju drugu encikliku pod naslovom “Laudato si’”, što su prve riječi zanosne “Pjesme stvorova” asiškog sveca. Glavna tema te enciklike je ekologija, odgovornost svih nas za to kakav ćemo planet ostaviti budućim naraštajima. A treća enciklika, koju je papa Franjo potpisao 3. listopada 2020. u asiškoj bazilici u predvečerje blagdana sv. Franje, nosi naslov “Fratelli tutti”, što je još jedan usklik tog sveca. Svi smo braća. Da ne bi bilo zabune, u uvodu enciklike papa se u prvoj rečenici smjesta obraća braći i sestrama.
Naime, mogli su se čuti prigovori zašto u naslovu spominje samo braću, a ne i sestre. Zbog takvih budalastih prigovora treba naglasiti da se pojam ljudskog bratstva odnosi na sve ljude, dakle i na žene i muškarce. Inzistirati da se svuda uz riječ bratstvo doslovno spomene i sestrinstvo bilo bi isto kao i zahtijevati da se u stih Schillerove i Beethovenove Ode radosti koji kaže “svi će ljudi biti braća” umetnu i sestre. Međutim, mnogi katolički vjernici, i vjernice, imaju druge mnogo veće probleme s razumijevanjem i prihvaćanjem ovih papinih enciklika. Hrvatski katolički radio svoju je redovitu emisiju “Argumenti” 5. listopada 2020., vrlo promptno i aktualno, posvetio novom važnom papinu i crkvenom dokumentu, s osvrtom i na prethodnu encikliku iz 2015. godine. Ovako je glasio tekst najave emisije: “Je li sadašnji poglavar Katoličke crkve postao papa ekolog, a priroda božanstvo? Govori li njegov pristup božanstvu? Govori li njegov pristup stvorenom svijetu o Bogu i gdje je tu mjesto za Isusa Krista? Što nam poručuje novom enciklikom ‘Fratelli tutti’ i kako je sve to Franjo zamislio to bratstvo?”
Nakon što je svećenik, teolog i rektor Hrvatskog katoličkog sveučilišta Željko Tanjić objasnio da papa nipošto ne propovijeda panteizam prema kojem bi sama priroda bila božanstvo te da takva ideja i dalje ne pripada katoličkom nauku, voditeljica i urednica emisije Tanja Maleš je ovako nastavila razgovor: “Oprostite, ali mnogi vjernici, ne sad izvan Crkve, nego unutar Crkve očekuju od pape govor o Isusu Kristu, o Kraljevstvu Božjem, navještaj Evanđelja. I kada se dogodi da papa govori o ekologiji, o problemima, o bratstvu kao što je bio slučaj u predstavljanju enciklike, onda se postavlja pitanje je li papa možda otišao u neki drugi smjer.” Doktor Tanjić je nastavio strpljivo objašnjavati papine misli počevši od samog temeljnog katoličkog Vjerovanja koje govori o Bogu stvoritelju neba i zemlje. Pritom, sasvim ispravno, nije obeshrabrivao kritičko promišljanje papinih enciklika naglašavajući kako i sam papa Franjo Crkvu i njene vjernike potiče na otvoreno iznošenje kritika, sumnji i neslaganja. U diskusiji je, opet zahvaljujući voditeljici, koja je vjerojatno dobro upoznata s porukama, prigovorima i pitanjima koja HKR-u stižu od slušatelja, izašlo na vidjelo da mnoge katoličke vjernike u Hrvatskoj izgleda žulja već i sama riječ bratstvo.
– Ponovno se vraćamo pojmu bratstva. Naime, mi u hrvatskom društvu nosim teret odnosa prema pojmu bratstva i asocijaciju na neka druga vremena i još među vjernicima dolazi jedna nejasnoća zašto papa Franjo uključuje toliko i predstavnike drugih religija. Konkretno, na potpisivanju enciklike pojavljuje se predstavnik islamske zajednice. Svijet strepi od ekstremnih poteza ekstremista koji dolaze iz tog islamskog svijeta, a papa toliko silno želi dijalog. I sada mnogi vjernici zaključuju zašto papa Franjo svodi kršćanstvo na jednu od religijskih ponuda u svijetu, zašto ne predstavlja to koliko smo mi posebni i koliko jedini imamo ključ spasenja u našim rukama zahvaljujući Isusu – izgovorila je voditeljica. Sudionik u radijskoj diskusiji, pozvan da rastumači originalne misli sv. Franje, bio je i franjevački mladi redovnik, svećenik i teolog fra Mate Bašić. On je podsjetio kako sv. Franjo u svojoj misionarskoj epizodi u Egiptu “nije otišao ćaskati sa sultanom, nego mu je išao navijestiti Krista i ponuditi poruku kršćanske vjere”. To je bila prilično izravna kritika i svakako referencija na činjenicu da papa u svojoj najnovijoj enciklici “Fratelli tutti” višekratno spominje susret i razgovor koji je 2019. u Abu Dhabiju imao s velikim imamom Ahmadom Al-Tayyebom. Velika je novost što katolički poglavar u encikliku, koja ima snagu službenog crkvenog nauka, uvodi i riječi poglavara jedne islamske zajednice, odnosno citira važnu zajedničku deklaraciju iz Abu Dhabija koju su papa Franjo i imam Al-Tayyeb zajedno potpisali.
Jedan članak enciklike “Fratelli tutti” kaže: “Pitanja ljudskog bratstva i društvenog prijateljstva uvijek su me zaokupljala. Posljednjih godina o njima sam opetovano govorio u raznim prilikama. U ovoj enciklici težio sam okupiti mnoge od tih izjava i staviti ih u širi kontekst razmišljanja. U pripremama za Laudato si’ izvor nadahnuća imao sam u bratu Bartolomeju, pravoslavnom patrijarhu, koji je snažno govorio o našoj potrebi da se brinemo za sve stvoreno. U ovom slučaju, osjetio sam se osobito ohrabrenim od velikog imama Ahmada Al-Tayyeba, s kojim sam se susreo u Abu Dhabiju, gdje smo izjavili da je Bog stvorio sva ljudska bića jednaka u pravima, dužnostima i dostojanstvu i pozvali ih da žive zajedno kao braća i sestre. To nije bila puka diplomatska gesta, nego razmišljanje rođeno u dijalogu i zajedničkoj zauzetosti.
Ova enciklika uzima i razvija neke od velikih tema otvorenih u dokumentu koji smo zajedno potpisali.” Na izričito pitanje voditeljice koliko zapravo pojedina papina enciklika obvezuje vjernike, teolog Tanjić je blago, baš u duhu pape Franje, ali i nedvosmisleno poručio: “Obvezuje nas. Uvijek ima onih koji će osporavati, ali potrebno je s vjerničkim duhom poslušnosti, koja nije slijepa poslušnost, i odanosti promatrati, proučavati i prihvaćati.” No, riječi i poruke pape Franje nisu izazov samo katoličkim vjernicima, među kojima ima također mnogo onih koji ih s oduševljenjem prihvaćaju i nastoje slijediti, nego i svijetu koji i inače često mnogo spremnije od same Crkve pozdravlja njegove istupe i iskorake iz ljuštura tisućljetnih tradicija. Tako je posljednja enciklika “Tutti fratelli” izrazito društvena i politička dok predlaže i promiče vrlo radikalne ideje. Upozoravajući na opasnost zatvaranja u uskogrudne partikularne interese i nacionalizme, papa se beskompromisno zalaže za ljudska prava svih migranata i izbjeglica da sami biraju mjesto na kojem žele živjeti i tražiti sreću. Zahtijeva odlučno NE bilo kojem i bilo kakvom ratu, naoružavanju i izrabljivanju i podizanju bilo kakvih zidova i žica među ljudima. To što podjednako izaziva nelagodu i kod katoličkih vjernika i kod svjetovnih struktura najbolja je potvrda papinih stavova.
