Zvecka se oružjem, a fitilji na balkanskom buretu baruta sve su kraći. A još su kraći živci političkih minera na brdovitom Balkanu. Prijeti se pravim ratom, ali i gluhim barutom. No, s oružjem nema šale, i prazna puška od stotinu puta jednom opali, kako kaže poslovica triju naroda i ostalih građana u BiH, ali i susjedstvu.

Američki državnik i filozof Benjamin Franklin reče: “Nikad nije bilo dobrog rata ili lošeg mira!” Nije uvijek baš tako. Obrambeni rat je pravedan, pa onda i dobar. No, ako je sklopljen mir, makar bio i daytonski, bolji je od nekog rata. Ali se s tim mirom neki ne mire i prijete ratom. To su uglavnom oni koji nisu u školi učili ili su zaboravili (što je kod nekih relativno mladih političara već prešlo u demenciju) Horacijevu misao: “Ratovi su mrski majkama!” A nekima je rat, ali bez svojih sinova i unuka - brat! Veliki ratnici iz povijesti kazali su da je rat nastavak politike drugim sredstvima, ali imaju svoje suvremene baštinike, ne samo u BiH i na brdovitom Balkanu već i u čitavom svijetu. Unatoč činjenici da svako dijete zna da bi se četvrti svjetski rat vodio lukom i strijelom.

Kineski pjesnik Li Taj Po kazao je: “Samo u krajnosti treba prihvatiti oružje. Tako nas uče mudraci!” Naravno da se treba prihvatiti oružja u krajnjoj nuždi, kao što je bilo u slučaju agresije prije tri desetljeća. No, neki su umislili da su mudriji od mudraca, pa i od Montesquiuea koji reče: “Carstvo zasnovano na oružju mora se i održavati oružjem!” Pa se čini kako bi neki političari radije bili vojskovođe. Ili se takvima predstavljaju kako bi zastrašili političkog protivnika. Milorad Dodik reče da neki u BiH, koji spominju oružje i rat, više žele zastrašiti međunarodnu zajednicu nego njega i RS. Jer svatko zna da je pucanj u Sarajevu prije 107 godina bio okidač za Prvi svjetski rat, a da je Drugi bio “samo” drugo poluvrijeme. Zveckanja oružjem nema u OHR-ovu izvješću, “zaboravljen” je kao i druge nepodopštine sarajevske “građanske” čaršije.

Ivo Andrić bio je genijalac, ali ne mislimo da je, kad je u 20. stoljeću, pišući o tome kako negdje na “ovim prostorima” svakih 30-ak godina krvavo “zagužva”, mislio i na 21. stoljeće. A upravo se oni koji u 21. stoljeću prijete oružjem s nobelovcem Andrićem uglavnom ne slažu. Obični građani takvima uzvraćaju onom narodnom: “Rado selja ide u soldate - tri ga vuku, a četiri tuku!”

BiH je na raskrižju svjetova, mjesto susreta triju velikih civilizacija, geostrateško sjecište gotovo svih sila. I domaći i strani političari moraju tu činjenicu imati u vidu. A pogotovo činjenicu da su u BiH ne tako davno ratovali svi protiv svih te da je Daytonski sporazum donio mir (i Ustav BiH), ali i da su njegovim “popravljanjem” načinjene goleme pogreške, posebno na štetu hrvatskog naroda. No, bošnjački unitaristi u građanskom ruhu i njihovi medijski telali i dalje tjeraju po svome. Tjeraju nacionalni mak na “građanski” konac i dolijevaju “građansko” ulje pod uzavreli bosanski lonac! Takvom politikom tjeraju BiH na svoj konac, to jest - kraj. Politički buregdžije i ćevabdžije i slični “mali od kužine” drže predavanja masterchefovima svjetske političke kuhinje. Od zaglušujuće buke njihovih medijskih telala ne čuju se glasovi zdravog razuma. Svako malo pojavi se neki novi lažni car Šćepan Mali koji glumi Karla Velikoga. A za njim se pojavi neki novi Pipin Mali koji glumi Petra Velikoga ili Sulejmana Veličanstvenoga.

Prčka se i brčka i po Brčkom, distriktu koji presijeca i RS, ali i Federaciju BiH, na dva dijela. Tako da ni Federacija, kao ni Republika Srpska, nije cijela, već iz dva dijela. I što sad? Daytonski sporazum i Ustav BiH zbog niskih udaraca visokih predstavnika učinili su to da više ne sliče sami sebi. U temeljna načele tog sporazuma i Ustava ne smije se dirati, ali se ono što je pokvareno treba popraviti. Valja pomiriti odluke Suda za ljudska prava u Strasbourgu i Ustava BiH o legitimnom predstavljanju triju konstitutivnih naroda. Ima više prijedloga, a HDZ BiH i HNS BiH imaju ključ rješenja, dok bošnjački unitaristi u građanskom ruhu nastoje promijeniti bravu. Tri federalne jedinice u BiH ili dvije izborne jedinice u Federaciji automatski BiH čine građanskom.

Sve nas ovo podsjeća na nezgodnu zgodu s hrenovkama i tavom. Jedna od triju studentica cimerica često bi na tavi pržila hrenovke. Svaki put bi svaku hrenovku odrezala s oba kraja. Ove dvije su je pitale zašto to radi, a ona bi im rekla da je to naučila od svoje majke. Kad je došla doma, upita majku zašto ona, kada prži hrenovke na tavi, odreže svaku hrenovku s oba kraja. Majka joj odgovori da je tako radila njezina majka. Studentica kupi cvijeće i bombonijeru i posjeti baku u domu za starije osobe i upita je zašto je ona dok je pržila hrenovke u tavi obje rezala s kraja, a zabezeknuta baka viknu:

- Pa, za Boga miloga, zar još niste nabavili veću tavu?!

Kod ‘susjeda’ po gorivo: Litru benzina preko granice plaćaju tek 1,19 eura