amozni je “non-paper” protutnjao proteklog tjedna ozemljem od Vardara, preko Trebevića, pa sve do Triglava. Autorstvo se pripisuje slovenskom premijeru Janši, ali i njegovom mađarskom kolegi Orbanu, gdje oni, navodno, nude “rješenje za Zapadni Balkan” u vidu stvaranja Velike Srbije, Velike Hrvatske i Velike Albanije. Skupio, kažu, Janša nacionaliste svih boja, pa krenuo da dijeli Bosnu!
Nitko taj non-paper još nije vidio, ali je jeka bila ogromna - čulo sve do Bruxellesa i Washingtona. A kad je tolika jeka, tko bi, onda, mogao posumnjati da takav “non-paper” ne postoji? Prvo smo, tako, vidjeli kartu prekrojenog Balkana, koju su prvo objavili makedonski mediji, a prenio bošnjački portal blizak tamošnjoj obavještajnoj zajednici, da bi onda opskurni slovenski blog objavio i sam “dokument” - i to u wordu, bez zaglavlja, datuma i potpisa.
Postojao taj non-paper ili ne, svi relevantni akteri su se morali oglasiti, i svi su demantirali da su takav dokument zaprimili ili vidjeli. No, kako su se ređali demantiji, to je sve više rasla sumnja da tu, ipak, “ima nešto”. A opet, nije li ovo akcija smišljena upravo kako bi izazvala ovakvu reakciju? Zato je, kad smo suočeni s nejasnim uzrocima, uvijek dobro postaviti pitanje tko bi od toga imao najviše koristi, kako bismo došli do odgovora.
Prvo što pada na pamet jest da bi od ideje mijenjanja granica na Balkanu najviše koristi mogle imati Rusija i Srbija. I doista, ako pogledamo buku koja se stvorila, oni su i izvukli neku korist iz ove situacije. Jasno je kako Rusima odgovara kreiranje nestabilnosti na drugim poljima, dok imaju krizu oko Ukrajine. Vučiću je, pak, ova situacija dala priliku da ispadne mirotvorac i kaže kako on, kontra Dodiku, ne želi dijeliti Bosnu.
Ali, s druge strane, nije baš jasno kako bi akcija “srce za bubrege” politički odgovarala Vučiću, kao što nije jasno ni zašto bi Rusi forsirali bilo kakvo rješenje za Balkan, ako znamo kako njima odgovara samo zamrznuti sukob, a da bi ih bilo kakvo rješenje eliminiralo odavde? Uz to, teško da bi oni pokrenuli inicijativu koja je očito nanijela štetu njihovom “pulenu” Dodiku.
Kada “tekst” nije jasan, treba pogledati kontekst. A kontekst kaže kako se ovaj “slovenski non-paper” pojavio nakon što je ministar vanjskih poslova Grlić Radman krajem ožujka u Bruxellesu predstavio hrvatski non-paper o pomoći BiH na putu priključenja EU, koji je potpisalo još pet članica Unije. U tom se non-paperu inzistira na izmjeni Izbornog zakona, što je izazvalo nezadovoljstvo bošnjačke strane, koja je uputila svoj non-paper.
Ako tome dodamo kako, pored Bruxellesa, pritisak na bošnjačku stranu oko izmjene Izbornog zakona vrši i Washington, stvari postaju malo jasnije. Bošnjačka se politika nadala kako će dolazak Bidena na vlast u Washingtonu dati vjetar u jedra njihovom konceptu BiH, ali kada je državni tajnik Blinken “zablinkao” u drugu stranu, pojava famoznog “Janšinog” non-papera došla im je kao budali šamar.
Kako Sarajevo ima katastrofalnu situaciju oko korone, dok se nižu afere oko zdravstva i neispravnih respiratora, a nisu ništa učinili oko nabave cjepiva, plus imaju za vratom europsku i američku administraciju oko promjene izbornog zakona - zar u takvoj situaciji nije najbolje rješenje sve prebaciti na polje nacionalizma i priču oko “komadanja Bosne”, kako se pored ideološke galame ne bi čuo sadržaj?
Posebno na apsurd u ovom kontekstu zvoni spominjanje Orbana, ako se zna njegova bliskost s Rusima, ali i spominjanje mogućeg povratka Gruevskog u Makedoniju iz egzila u Mađarskoj. Ako pogledamo kartu koja pola Makedonije nudi Velikoj Albaniji, dok na vlasti imamo makedonsko-albansku koaliciju, onda je jasno kako ovakav spin dobro dođe vlastima za podršku toj koaliciji protiv “zlih nacionalista”.
Ako toj slici dodamo očajničke pokušaje slovenske oporbe oko rušenja Janšine vlade pred slovensko predsjedanje EU, kao i jake veze slovenskih europarlamentaraca s makedonskim vlastima, onda polako dobivamo obrise balkanske osovine kojoj bi ovaj šuplji spin mogao koristiti. Čitav tekst non-papera prisan kroz prizmu ljevice i čini notorni popis svih predrasuda kojima se ljevica služi u napadu na tzv. nacionaliste.
Sam non-paper je napisan toliko glupo da ga nitko normalan ne bi mogao shvatiti ozbiljno - osim onih kojima bi on bio potvrda vlastitih zabluda. Da netko s desnice stvarno nešto ovako misli, on to ne bi napisao na ovakav način, jer bi time doslovno pokopao samoga sebe. Tako smo dobili dokument koji služi kao etiketa i ideološka toljaga kojom će “mirotvorci” lupati “nacionaliste” po glavi.
Iz njega se vidi kako se naši zagovaratelji mira vole igrati s otvorenim plamenom pored balkanske bačve baruta ne bi li privoljeli SAD i EU na svoj mlin. Ali, to je i prst u oko upravo onima koje žele pridobiti na svoju stranu, pa je sva prilika kako će im se ovaj igrokaz razbiti o glavu - jer, ako su nas uspjeli obmanuti kuknjavom i galamom, to sigurno neće proći kod onih koji imaju snagu donositi odluke.
Smiješno je i pomisliti kako bi Slovenija imala interes drugima crtati granice, kada smo vidjeli kako nije imala snagu te granice ni samoj sebi nacrtati. Tko bi normalan, uostalom, mogao povjerovati u glupost da Slovenci crtaju granice na Balkanu, kad oni tu kartu ne mogu ni razmotati do kraja a da ne pređu granicu?
