Evanđelisti pišu kako je Isus često molio. Jedanput, nakon što je završio osobnu molitvu, njegovi učenici zamolili su ga da i njih pouči kako će moliti. Isus ih poučava moliti molitvu koju nazivamo Očenaš. Evanđelist Matej donosi nam tu molitvu u Govoru na gori u Mt 6,9-13, a evanđelist Luka u Lk 11,1-13.
U Lukinu evanđelju glasi: “Oče, sveti se ime tvoje! Dođi kraljevstvo tvoje! Kruh naš svagdanji daji nam svaki dan! Oprosti nam grijehe naše: jer i sami mi opraštamo svakomu tko nam je dužan! I ne uvedi nas u napast!” (Ljudevit Rupčić, Novi zavjet i Psalmi, VI. izdanje). Da se brzo zamijetiti kako u Matejevu evanđelju imamo sedam zaziva, a u Lukinu pet. Papa Pavao VI. u Apostolskoj konstituciji, kojom je proglasio božanski časoslov, piše kako su prvotni kršćani molili najmanje tri puta na dan Očenaš. Zacijelo, vjerujem i svi mi, među prvim molitvama koje smo načuli bila je molitva Očenaša. Kardinal Carlo Maria Martin govorio je kako je molitva Očenaša “Božji nacrt o nama”. Ona postaje molitva uz koju se sazrijeva od djetinjstva do zrele osobe. Piše kako Očenaš postaje molitva i “siromaha koji se iz dana u dan umara boreći se za kruh, za svakodnevnu opskrbu, molitva onoga koji teži za oproštenjem, za snagom u poteškoćama”. Po njemu, Očenaš sadrži temeljne riječi Novog zavjeta kao što su “ime, Kraljevstvo, sveti se, dođi, kruh, grijeh, dugovi, napast”.
Isus, nakon što je poučio učenike moliti Očenaš, nastavlja ih poučavati o molitvi. Molitva treba biti ustrajna. Zatim ih podučava kako će Otac nebeski uslišati molitve jer ljubi nemjerljivom ljubavlju. Kako bi istaknuo ljubav nebeskog Oca, postavlja im upite o ljubavi zemaljskih očeva: “Tko će od vas, koga kao oca sin zamoli ribu, umjesto ribe pružiti mu zmiju? Ili, ako zamoli jaje, pružiti mu štipavca?” (Lk 11,11-12) Zemaljski očevi znaju ljubiti i žrtvovati se, a nebeski Otac još više!
