Istina je da u Hrvatskoj ima daleko više problema nego što je to obavezno članstvo u Hrvatskoj gospodarskoj komori. Naše gospodarstvo godinama je na staklenim nogama, ponajviše zato što u državi vlada posvemašnji institucionalni nered, od nereda u pravosuđu do nereda na lokalnim razinama, od nereda u zakonskim rješenjima do nereda u zemljišnim knjigama, od prevelikog državnog i političkog utjecaja na gospodarstvo do bespotrebnog državnog vlasništva u mnogim hrvatskim tvrtkama. Odlučivanje o predsjedniku uprave Podravke nakon smrti Marina Pucara najbolje očituje posvemašnju bijedu hrvatske politike i gospodarstva. Jer u normalnoj zemlji država ne bi imala što raditi u vlasništvu takve tvrtke.
U normalnoj zemlji šefa tvrtke birali bi većinski vlasnici, u ovome slučaju mirovinski fondovi, a u Hrvatskoj se šef bira u Banskim dvorima, ovisno o tome koja je stranka na vlasti! No stav politike prema obveznom članstvu u HGK odraz je općeg stava prema gospodarstvu, i zato je to pitanje od simbolične važnosti na kojemu se lome koplja oko toga želimo li protržišno gospodarstvo, pa će i komore biti na tržištu, kao i druge udruge poslodavaca, ili će komore biti i dalje leglo političkih i drugih uhljeba! Na tome svaki političar prolazi ili pada na ispitu poduzetničkih i ekonomskih sloboda koje su u Hrvatskoj na niskim razinama. Zato su nevjerojatni argumenti u obranu HGK, kako ih postavlja premijer Plenković: “Članarina za ona društva koja su slabijeg prometa, prihoda itd. iznosi 42 kune mjesečno. Te 42 kune mjesečno razlog su za ovakvu inicijativu kojoj sada svjedočimo. Nitko ne kaže da HGK ne može još bolje raditi, da ne može biti još korisniji, bolji, dostupniji gospodarskim subjektima, međutim HKG ima svoju tradiciju dugu 160 godina. To nisu tijela koja se demontiraju na brzinu, zbog oporbenog hira ili demagoških i populističkih nagona. Raditi politički cirkus zbog 42 kune mjesečno, to može samo oporba kakvu danas imamo. Ali ovo im nećemo zaboraviti!” Štoviše, premijer ide dalje pa se pita: “Kakvi su to poduzetnici kojima je puno platiti 42 kune za članstvo u HGK? To i nisu poduzetnici!” To može reći samo netko tko nikad nije radio u privatnome sektoru, plaću mu osiguravaju porezni obveznici, odnosno gospodarstvo koje puni proračun! Zamislite, on brani tradiciju! Kao što je nedavno, također u obranu HGK, rekao da moraju od nečega živjeti, imati za plaće! Premijer ovakvim stavom vrijeđa sve poduzetnike, nema pojma što je to poduzetništvo, nema pojma kako je to svaki mjesec zaraditi za plaće i troškove, kako je to svaki dan prodati robu, ugovoriti poslove, a da ne govorim o tome kako je to svaki mjesec namiriti preskupu i preglomaznu te često neučinkovitu državu koju premijer tako zaštitnički brani. Kad je premijer i jednu kunu zaradio na tržištu? Nikad! I ne mora, ne trebaju i ne mogu svi biti poduzetnici. Ali minimum pristojnosti bio bi da se poduzetnici poštuju jer oni stvaraju nove vrijednosti i pune proračun, pa tako svojim radom i premijeru osiguravaju plaću. Zašto se čudimo što u Hrvatskoj vlada antipoduzetnička klima kad s vrha vlasti dolaze takvi antipoduzetnički stavovi? Tko od tuđeg novca živi i tko tuđim novcem trguje, taj nema pojma kako poduzetnici i drugi radnici teško i mukotrpno novac zarađuju! Bez slobodnog tržišta i svestrane političke podrške poduzetništvo neće ostvariti pomak u hrvatskom gospodarstvu! Očekivano, premijerove argumente odmah su preuzeli i njegovi poltroni iz Vlade i Sabora. Primjerice, Grozdana Perić, ekonomistica i zastupnica HDZ-a, također grlato brani obvezno članstvo u HGK. Ona veli da 97,5 posto članica HGK plaća samo 42 kune članarine mjesečno i da to nije neki novac. Gospođo Perić, to nije Vaš novac, to je novac svakog poduzetnika, i svatko od poduzetnika želi njime raspolagati kako on odluči! I nije riječ o samo 42 kune! Ah da, gospođa je i članica Nadzornog odbora Fine! Nazdravlje i takvim ekonomistima i takvim politikama! Pa ti posluj u Hrvatskoj kad imamo ozakonjenu pljačku! U cijelom EU samo su još neke zemlje zadržale obavezno članstvo u komorama. Ali one bogme i svojski rade za svoja gospodarstva! Što je najveći dio poduzetnika u Hrvatskoj dobio od HGK? Pitajte ih! Ili, kad bi prosječna firma uplatila za svoja četiri zaposlenika 42 kune ukupno svaki mjesec, nakon 40 godina staža svakom od tih zaposlenika mirovina bi bila od 100 do 150 kuna veća. To su argumenti! A ne obrana beskorisne tradicije i organizacije koja je neučinkovita, osim što je svrha njezina postojanja uhljebljivanje “naših” kadrova.
