Tomislav je do danas ostao uvriježen kao prvi hrvatski kralj koji je vladao otprilike od 910. do 928. godine. No o njemu se gotovo ništa ne zna. Tako mu je nepoznato podrijetlo, zacijelo iz dinastije Trpimirovića. Između prvoga njegova spomena i posljednjega prethodnika Muncimira prošlo je dvadesetak godina pa je nemoguće tvrditi da je on izravno naslijedio Muncimira. Jedini je pouzdan podatak Tome Arhiđakona koji bilježi da je Tomislav bio knez 914. godine. Svi ostali podaci o Tomislavu potječu iz izvora koji i nisu baš posve pouzdani. Sve ovo pišem jer je u Tomislavgradu, u sklopu ovogodišnje duhovno-kulturne manifestacije “Dani sv. Nikole Tavelića”, u četvrtak na Trgu gange i Hajdučke družine izveden program pod naslovom “Ususret 1100. obljetnici hrvatskog kraljevstva i krunidbe kralja Tomislava na Duvanjskom polju”. Program je započeo bukovičkom ženskom gangom i pjesmom hrvatske duvanjske baštine. Načelnik Tomislavgrada Ivan Buntić naveo je da je Tomislav krunjen blizu Lipe (!). Ilija Skočibušić, akademski kipar iz Tomislavgrada, izradio je idejno rješenje kraljevske krune kralja Tomislava. Kraljevsku odjeću osmislila je i dizajnirala prof. dr. sc. Jasmina Pacek s Akademije za kulturu i umjetnost iz Osijeka. Katica Turajlija Siler radila je plašt, tunike i košulje. Olgica Zagrajski zlatovez na plaštu. Tomislav Miličević ručno tkanje tunike. Čizme je izradila tvrtka “Oros” Osijek, odnosno njihovi obućari Branko Trupeljak i Nikolina Kupirović. Mač je djelo članova Udruge Red srebrnog zmaja iz Zagreba prema istraživanjima starohrvatskog oružja iz 10. stoljeća. Matko Lendler radio je korice i remen, a Filip Gudan križnicu, jabuku i dršku mača.
Na kraju programa na pozornicu je ušetao kralj Tomislav u odori i s krunom na glavi i zauzeo je kraljevsko prijestolje, a na zidu su prikazivane snimke iz povijesnih serija u kojima se govori o kralju Tomislavu. U ulozi kralja Tomislava bio je glumac Josip Tabak, koji je i u povijesnoj seriji “Hrvatski kraljevi” glumio kralja Tomislava. I onda je, za vrijeme izvođenja “Tvoje zemlje”, kralj isukao mač i zamahnuo njime nekoliko puta!
Iz povijesne je znanosti pak poznato da tek u 19. stoljeću Franjo Rački i Ivan Kukuljević Sakcinski pišu o Tomislavu kao prvome hrvatskom kralju, koji se okrunio 925. nakon pobjeda nad Mađarima i Bugarima. Slobodno protumačivši podatke iz “Ljetopisa popa Dukljanina”, Kukuljević je stvorio tezu o Tomislavovoj krunidbi na Duvanjskom polju. Također je poznato, kad se kralju Aleksandru 1928. rodio drugi sin, koji je dobio ime Tomislav, Duvnjaci su kralju predali rezoluciju u kojoj su ga zamolili da se Duvno nazove Tomislavgrad “u počast princa Tomislava i krunjenja prvog hrvatskog kralja Tomislava”. Aleksandar im je udovoljio, ali djelomično jer u njegovu ukazu piše da se Duvnu “u znak kraljevske pažnje” daje ime Tomislavgrad “po imenu Njegova Visočanstva princa Tomislava”. Prvi hrvatski kralj uopće se ne spominje!
O tome je svojedobno u svojoj knjizi “Kralj Tomislav kroz tisuć godina” pisao povjesničar dr. sc. Mario Jareb: “Takvu priču o kralju Tomislavu svojedobno su prihvaćali cjelokupna hrvatska povijesna znanost i široki slojevi Hrvata, a u doba kada je nastala nije se po svojim dosezima i utemeljenosti odveć razlikovala od sličnih romantičnih priča o istaknutim povijesnim vladarima drugih europskih država. Njezino oblikovanje treba promotriti u kontekstu vremena u kojemu je nastala, odnosno upozoriti na to da potrebe države i nacije, političke datosti, nerijetko diktiraju viđenje pojedinih povijesnih procesa i događaja, oblikujući prošlu stvarnost prema svojim kratkoročnim ili dugoročnim ciljevima. Poviješću se političke i intelektualne elite služe kako bi motivirale, mobilizirale i usmjeravale ljude u sadašnjosti, osnažile svijest o identitetu, pripadnosti i integrativnoj uklopljenosti nacionalnog, društvenog, državnopravnog i kulturnog predznaka, definirale poimanje suvremenosti kroz upravljano sagledavanje prošlosti odnosno konstruirale postojeću stvarnost pozivanjem na posebno shvaćene i interpretirane primjere i iskustva iz prošlosti. Ta je priča nastala u vremenima kada su Hrvati bili razdijeljeni neprirodnim granicama u sklopu Austro-Ugarske Monarhije i kada je autonomna Trojedna Kraljevina Dalmacija, Hrvatska i Slavonija (ili Banska Hrvatska kako je poznata u povijesnim radovima) kao nasljednica nekadašnjega Hrvatskoga Kraljevstva živjela sputana ograničenjima Hrvatsko-ugarske nagodbe u sklopu ugarskoga dijela Monarhije. Zbog toga je takva priča o jakom i neovisnom hrvatskom kralju koji je pobijedio Mađare i protjerao ih preko rijeke Drave bila i svjetionik nade da bi se i tadašnji Hrvati mogli osloboditi mađarske prevlasti i obnoviti svoju snagu i neovisnost".
Kako god, Tomislav je u širokoj javnosti do danas opstao kao prvi hrvatski kralj i veliki vladar i često se pokazuje karta tadašnje Hrvatske pod njime, kako je velika i moćna bila. Tomislav je posebno osnažen među Hrvatima kad se obilježavala 1000. godišnjica njegove krunidbe 1925. godine. Tako danas po Hrvatskoj i BiH imamo mnoštvo spomenika i spomen-ploča njemu u čast.
