Ljudi dobre volje proslavili su Božić, Betlehemsko svjetlo zasvijetlilo je svijetom, dalo novu nadu i vjeru u bolji i pravedniji svijet. Dobro je da nitko ljudima dobre volje ne zabranjuje slavljenje rođenja Isusa Krista koji je prije 1984 godine po tadašnjim zakonima bio pravomoćno osuđen. Neznabošci su još uvijek samo na tome da ljudima dobre volje valja pokušati nekako ukrasti Božić. Bezbožnim ukrasima, bezumnim uresima, konzumerističkim lažama i paralažama i slično. Puca na sve strane. Policajci i liječnici upozoravaju trezvene roditelje da ima klinaca koje petarde pale i u ustima. Valjda su naučili od velikih kojima su puna usta atomskih bombi, raznih projektila i slično. Postavlja se i pitanje ima li u BiH uopće smisla slaviti dolazak nove, 2018. godine, ako je (naprijed) osuđena (na propast). Od onih koji se protive donošenju izmjena Izbornog zakona, po kojima bi konstitutivni Hrvati mogli izabrati svoje legitimne predstavnike u vlasti. Godina Gospodnja 2017. pamtit će se po mnogo čemu, a još više toga valjalo bi zaboraviti i krenuti u ono po čemu će se po dobrom pamtiti izborna 2018. godina. Valja vjerovati da će konačno doći do izmjena Izbornog zakona, da će se uspostaviti održiva vlast u kojoj će biti zastupljeni legitimni predstavnici Hrvata. Valja se nadati i da će BiH konačno steći status kandidata za članstvo u EU. Duhove na brdovitom Balkanu uznemirilo je pismo što ga je ugledni američki kongresnik i bivši gradonačelnik Daytona Michael R. Turner uputio američkom državnom tajniku Rexu Tillersonu, a u tom pismu piše da BiH ovako ne može više, tražeći da SAD pokrene Dayton 2. U pismu se traži izmjena Izbornog zakona po presudi Ustavnog suda BiH i naglašava: “Ustavni sud BiH dosudio je da je postojeći Izborni zakon protuustavan uslijed neadekvatnog zastupanja malobrojnijih nacionalnih zajednica u toj državi. Parlamentarna skupština BiH mora hitno djelovati kako bi osigurala da zakon bude pravodobno promijenjen na odgovarajući način za održavanje izbora u listopadu 2018. godine.” Turner napominje kako se jedino uz američku nazočnost i vodstvo u BiH može doći do ravnopravnosti sva tri naroda, predlažući da SAD bude domaćin Daytona 2, naglasivši: “Mi ne smijemo dopustiti da već nestabilna regija sklizne dalje u nered, dok su protivnici demokracije željni eksploatacije kaosa.” Protivnicima demokracije ne sviđaju se kongresnikove riječi, nastojeći da se sve rečeno nekako spriječi. Dayton 1 najprije je izgubljen u prijevodu, a potom i doslovno. Umjesto Daytona 1 na (ne)djelu je zapravo oko sto izmjena toga sporazuma na štetu bh. Hrvata. Ako bi i nakon Daytona dva BiH i dalje bila sastavljena, odnosno rastavljena, na entiteta dva, sve bi opet bilo badava. Bilo bi kao u bivšoj državi “par-nepar” – par entiteta i nepar naroda.
Evo i treće tisućljeće postaje punoljetno, a daytonskom čedu rođenom još u prošlom tisućljeću vrijeme kao da je stalo, ni malo ne napreduje. Bez izmjena Izbornog zakona i reformi Ustava BiH, bilo na Daytonu 2, ili u zdravom razumu, vrijeme bi u BiH moglo krenuti i natrag. Zavisi i od toga što bi Trump mogao trampiti s Putinom. Sve nas ovo podsjeti na anegdotu o jednom od najvećih mostarskih liska – Vasi Kisi. Koji je u tri države na prostoru današnje BiH bio ukupno zatvaran više od pedeset puta. Proda Vasa Kisa nekom Nevesinjcu sat koji je na putu u pravcu Nevesinja stao pa se Nevesinjac vrati u Mostar i potraži Vasu Kisu. Kad ga je pronašao u nekoj od mostarskih birtija, požali se:
- Ti meni, Vasa, prodate ovaj sat, a on mi na putu u Nevesinje stade.
- A kojim si putem išao u Nevesinje? – upita ga Vasa Kisa.
- Pa išao sam preko Podveležja – odgovori Nevesinjac.
- E, kenjac bi stao preko Podveležja, a kamoli neće sat – pojasni mu Vasa Kisa.
Puno toga podsjeti nas i na razgovor ugodni između Muje i Hase na temu dočeka Nove godine. Mujo reče:
- Opet mi se za Novu godinu ide Tursku.
- Ta nisi već išao na doček Nove u Tursku? – upita Haso.
- Nisam, ali i lani mi se išlo – pojasni mu Mujo.
