Po onoj narodnoj “Dobro treba hvaliti na svakom koraku” da se ne urekne, rekli bi optimisti. Istina, da rijetko postoji koji čovjek sa takvom harizmom kao što je “naš, vaš ili njihov Ćiro”. Jednostavno čovjek koji sve svoje mane kao i onaj da ne kažem njegov j.... riječnik pretvori više, čak i od književnog djela nekog nobelovca. Kroz dušu ovog čovjeka prolazi neuništivi fluid, koji sve oko sebe plijeni, osvaja ili da ne kažem obara s nogu. Koga briga u ovom trenutku da li se on dodvoravao Tuđmanu ili nekoj drugoj političkoj marioneti, kad on samom svojom pojavom i bijelim šalom budi ovacije ne samo na terenu nego na svakom mjestu gdje god se pojavi širom BiH. Jedni ga vole zbog vulgarnosti, drugi ga vole zbog stručnosti, treći zbog harizme i vesele duše. Sve simpatije teško je osvojiti, ali ovakvi ljudi kao što je Ćiro to mogu, zato što sve neozbiljne stvari pretvore u ozbiljne i obratno, gle potom čuda i sve ispane dobro u konačnosti. U Tuzli na treningu FK Slobode na trebinama pomoćnog stadiona više je bilo gledatelja nego kompletna Premijer liga BiH, a da ne govorim o utakmici koja je uvijek imala najmanje nekoliko pa do desetine hiljada gledaoca. Formulu ovog čovjeka treba prepisati, odnosno preslikati, bez velike dogradnje i implementirati je kroz politiku i ekonomiju u BiH. Pošto su u BiH odavno sadašnji (a najvjerovatnije i buduć) političari koji se vrte više od dvadeset godina izgubili su smisao za realnost, većina misli da se zemlja okreće oko svoje zamišljene oso upravo zbog njih. Na BiH sceni pod hitno u političkom smislu su potrebni ljudi koji su u isti mah naivni, racionalni, šoumeni i bez nacionalnog predigrea (naboja) kojeg se nisu nikada odrekli. Takvih ima na svakom koraku ali nažalost zbog ovih koji su skoro sve partije i stranke pretvorili u društvo jednog lica, nisu u mogućnosti iskazati svoju sposobnost i harizmu. Sami izbori govore da iz godine u godinu, broj glasača sve je manji, nažalost manjina donosi istima (mislim na oligarhiju) pobjedu, a ovi to iskoriste samo za sebe i svoje fanove. Kad su upitali jednog velikog državnika odnosno vojskovođu, Napoleona šta je to glava, on je na to odgovorio “Utvrda bez vojske, ako se njome ne misli”. Zašto onda ne početi razmišljati o novom osvježenju na BiH političkoj sceni i pretvoriti utvrdu sa vojskom u čiji će glas biti rešpektabilan, biti većini prihvatljiv i u kome će svi oprostiti jedni drugima u cilju boljitka i ozdravljenja zatrovanog BiH prostora.