U noći sa subote na nedjelju malu kazaljku s broja tri valja vratiti na dva. Tako će se u sekundi za sat vremena ubrzati povratak BiH u 90-e godine prošloga stoljeća. No, nitko ozbiljno ne računa na vraćanje cijena najvažnijih namirnica na razumnu mjeru, primjerenu novčarkama većine građana. Pa bi mnogi, kao Mujo u kafiću, mogli početi pitali konobara:
- Imate li punjač za novčanik?!
U isto vrijeme i na istom mjestu postoje oni koje poskupljenja nimalo ne brinu pa kad dođu na benzinsku crpku, na pitanje djelatnika koliko treba uliti goriva, odgovore:
- Pun rezervoar!
- Molim vas autogram – zamoli ih djelatnik crpke.
Dok su obični građani triju konstitutivnih naroda i ostalih primorani postupati slično jednom Eri s ovoga svijeta kad ga je voljena dama zamolila da je odvede na neko skupo mjesto, a on ju je odveo na – benzinsku crpku. Zbog silnih političkih i diplomatskih intriga, medijskih, cyber i raznih hibridnih ratova odgovorne strukture ne stignu se skrbiti o hibridnom kukuruzu, drugim žitima, kruhu nasušnom, medu i mlijeku, ćevapima i mljevenicima, kupusu i mesu za sarmu i bosanskom loncu te ostaloj hrani i “nafaki”.
U doba starog Rima vrijedila je ona: “Kruha i igara!”. No, u najnovije vrijeme u BiH je na snazi: kruha i političkih igara! Što nas podsjeti i na vrijeme velikih poskupljenja u bivšoj državi. Pa su navijači beogradskog Partizana provocirali navijače Crvene zvezde pjevajući im: “Nek’ poskupe leb i jaja, samo neka igra Džaja!” Misleći, naravno, na tadašnju nogometnu zvijezdu Crvene zvezde Dragana Džajića.
Odgovorni za poskupljenja svaljuju sve na koronakrizu, sušu i slično. Naravno da ima i toga, ali još više od toga ima u nedovoljnoj brizi za domaću proizvodnju hrane, poticajima poljoprivredi i zaštiti domaće proizvodnje. Država bi trebala više voditi računa o onima koji nekako mogu od prvog do drugog u mjesecu, a teško od drugog do prvog. Pa se događaju razgovori (ne)ugodni kao onaj na jednoj tržnici u BiH u vrijeme pripremanja zimnice.
- Preskupa ti ova paprika – reče jedna gospođa prodavačici povrća.
- Nije paprika preskupa, nego si se ti loše udala – uzvrati joj ova.
I dok obični građani jedu skuplji kruh nasušni, nadležni vode političke igre. Umirovljenici, uz nezaposlene najugroženiji sloj stanovništva, zaprijetili su izlaskom na ulice. A kad se stari panj zapali, nema šale.
Traže veće mirovine, i to do kraja ove godine. Da bi im dogodine bilo koliko-toliko bolje. No, većeg punjenja mirovinskog fonda nema bez povećanja broja radnih mjesta i plaća. A da bi se to postiglo, valja konačno urediti državu na temeljnim načelima Daytonskog sporazuma i Ustava BiH te presudama Suda za ljudska prava u Strasbourgu i Ustavnog suda BiH o legitimnom predstavljanju konstitutivnih naroda u tijelima vlasti po predmetu “Ljubić”. Stvarna konstitutivnost triju jednakopravnih naroda temelj je Daytonskog sporazuma, duh i krovno načelo Ustava BiH. HDZ BiH i Hrvatski narodni sabor BiH imaju prijedloge koji pomiruju građansko i nacionalno, presude Suda za ljudska prava i Ustavnog suda BiH. No, unitarističke bošnjačke strukture u “građanskom” ruhu još uvijek ne žele ni čuti o natkrovljujućim načelima Daytonskog sporazuma i Ustava BiH.
Dragan Čović u intervjuu Večernjem listu naglašava kako vjeruje da se s Bošnjacima ipak mogu dogovoriti izmjene Izbornog zakona te da SAD i EU pomažu u tome. Nadamo se da će ovotjedna diplomatska ofenziva SAD-a i EU-a uroditi plodom. Inače ode mast u propast.
Političko ozračje sve je užarenije, a živa na termometru pada sve niže. Dok troškovi grijanja rastu. Mnogi strahuju od poskupljenja struje i drugih energenata. Pitaju se kako se grijati. Što nas podsjeti na logiku Mujina i Fatina sina koji je za nešto u općini prijavljivao roditelje.
- Koja su imena tvojih roditelja? – obraća se službenica općine.
- Mujo i Fata – odgovori.
- A prezime? – nastavlja službenica.
- Prezime ložeći drva – objasni joj Mujin i Fatin.
