Puno se raspravlja oko toga trebaju li se Andrej Plenković i HDZ ispričati nakon pravomoćne sudske presude da je HDZ odgovoran u slučaju Fimi medije. Ja sam svakako pristalica toga da se Plenković i stranka trebaju ispričati. Ali ne oporbi ili zbog nje, nego hrvatskim građanima. To bi bila elementarna politička kultura. Ali toga kod nas još nema. A kako je to nedavno bilo u Austriji? Austrijski predsjednik Alexander Van der Bellen, ni malo kriv ni odgovoran, ispričao se naciji zbog “imidža politike koji je iznesen” i dodao da je ta epizoda ozbiljno poljuljala povjerenje javnosti u političke institucije i da je prije svega na vladi da vrati povjerenje građana. Naravno, ispričao se nakon što su austrijski antikorupcijski istražitelji tek osumnjičili premijera Kurza za korupciju i nakon što je premijer zbog toga dao ostavku. Već i sama sumnja na korupciju uzdrmala je austrijsku politiku, naštetila njezinu imidžu i poljuljala povjerenje građana u politiku i politički sustav.
U Hrvatskoj je HDZ pravomoćno osuđen i proglašen odgovornim, ali nikakve isprike nema. Štoviše, austrijski predsjednik ispričao se prošle godine naciji nakon što ga je policija u društvu supruge Doris Schmidauer zatekla u restoranu u središtu Beča iza ponoći, iako su kafići i restorani zbog epidemije koronavirusa smjeli raditi do 23 sata. To ja ta osnovna politička kultura koja u Hrvatskoj toliko nedostaje! I zato imamo tako sramotno nisko povjerenje građana u politiku i institucije, jer politika i institucije to svojim djelovanjem nisu bolje ni zaslužile. Zato imamo i toliki otpor prema pozivima na cijepljenje, jer vlada veliko nepovjerenje. No još bi se netko trebao ovih dana debelo ispričati. Možda ne cijeloj naciji, ali svakako članovima i biračima SDP-a. To je Zoran Milanović, sadašnji šef države, a nekadašnji šef SDP-a. On danas onako malo sa strane nariče nad sudbinom SDP-a koji je u rasulu, govori kako mu nije drago to gledati i vidjeti, ali ne smije se miješati jer je sad nestranački tip, sad je šef države. I bolje da se ne miješa! Zašto bi se Milanović trebao ispričati barem socijaldemokratima? Pa zato što je rastakanje partije počelo onog dana kad ju je on preuzeo nakon smrti Ivice Račana. Danas se svi nabacuju na jadnog Peđu Grbina, ali on je samo naslijedio već debelo devastiranu i podijeljenu partiju i samo je došao da u njoj ugasi svjetlo. Ako niste, pogledajte ponovno onaj serijal “Hrvatski premijeri osobno” koji je išao na HTV-u, i posljednju epizodu posvećenu Milanoviću. U njoj, primjerice, Zlatko Komadina veli da se SDP do danas nije oporavio od Milanovićeve devastacije stranke. Ili kad sad već pokojni Denis Kuljiš u toj seriji kaže kako se Milanović nakon preuzimanja partije i dolaska na vlast nije konfrontirao s HDZ-om, nego s ljudima koji su ga doveli na čelo stranke, a odmah potom počeo ih je izbacivati iz stranke, uvodeći neke nove tipove bez ikakvog političkog legitimiteta. Jedan od onih koje je Milanović izbacio bio je i Marin Jurjević iz Splita koji je svojedobno ovako opisao razliku između Račana i Milanovića: „Znate koja je razlika između Milanovića i Račana? Kad je Račan umirao, sjećam se da sam se vraćao iz Zagreba, pune su mi ruke bile kufera, bio sam točno ispred vrata stana na Pujankama, kad mi zazvoni telefon. Javim se nekako – kad ono Ivica. Sve mi je poispadalo iz ruku. Govori: ‘Marine, umirem i želim se pozdraviti s tobom i nekim ljudima...’ Nikad teži ni ljudskiji razgovor nisam imao. To je bio Ivica Račan. Dvadeset godina, tj. pet mandata sam bio u Saboru, na čelu splitskog SDP-a i više, član Predsjedništva, Glavnog odbora... Kad su se krojile liste uoči zadnjih izbora, Zoran nije smatrao da treba barem nazvati kolegu na kojeg više ne računa. Poslije sam čuo da nije zvao nikoga.“
Milanović je u partiji marginalizirao i izbacivao sve koji mu nisu bili podobni, koji su mu se suprotstavljali, a odluke je donosio samovoljno, mimo partijskih tijela... Ali najbolji je štos kako je uopće došao na čelo partije. U tome je kumovao Račanov sin Ivan, dugogodišnji spletkar oko SDP-a. Jer se odmah nakon Račanove smrti pročulo da je Milanovića odredio kao svog nasljednika. Kružio je nekakav papir, nešto neodređeno na njemu, neki kažu da je priču smislio i sam Milanović, a kako je Račanov sin drukao za njega, onda je valjda i pokojni Račan bio za njega!? Kako god, bilo bi minimalno pristojno od Milanovića da se pospe pepelom i ispriča se za devastaciju SDP-a. Jer je to i devastacija Hrvatske, ako se sjetimo još i njegova premijerskog mandata. To nije samo gubitak SDP-a, nego gubitak svih nas, zato što HDZ likuje jer nema poštenu oporbu. A kad vlast nema jaku oporbu, postane još kvarljivija i bahatija. To ni HDZ-u ne treba. No tko to shvaća?
