Izborni rezultati u BiH takvi su da je više onih bez kojih se ne može, nego onih koje bi se lako moglo zaobići u formiranju vlasti. Od početka je jasno da su HDZ, SNSD i SDA pobjednici u hrvatskom, srpskom i bošnjačkom biračkom tijelu, ali zbog kompliciranog sustava vlasti teško je ili nemoguće formirati vlast bez još poneke stranke, a među njima su najjače one koje sebe nazivaju “građanskim”.

Trenutačno se vode međustranački razgovori kako bi se iznašle neke zajedničke točke koje će omogućiti relativno brzu uspostavu vlasti, a to u slučaju BiH obično znači tri do četiri mjeseca, ponekad i više. Mnogi su skeptični jer bilo kakav dogovor zahtijeva pomirbu nacionalnog i građanskog, dvaju različitih koncepta na kojima inzistiraju stranke sudionice tih razgovora.

Uostalom, to nije novi problem BiH. Naprotiv, oko dominacije nacionalnog nad građanskim i obrnuto koplja se lome u daytonskoj BiH od početka, skoro četvrt stoljeća. Nekoliko se puta u prošlosti, uz pomoć stranih medijatora, dolazilo blizu rješenja, ali uvijek je netko minirao dogovor. U međuvremenu su stranci odustali od ozbiljnog i konkretnog pristupa BiH, pa danas, preko raznih mešetara, više smetaju nego što pomažu u uređenju odnosa u ovoj zemlji.

A kad bi uistinu htjeli, Europljani bi, uz američku potporu, mogli relativno lako i brzo doći do rješenja koje bi bilo prihvatljivo i narodima i građanima u BiH. Po mnogočemu BiH već funkcionira kao građanska država jer su županijski parlamenti i vlade koncipirani na principu “jedan čovjek – jedan glas”, baš kao i cjelokupna entitetska vlast u RS-u. Taj građanski način vladanja primjenjuje se i kroz donje domove federalnog i državnog parlamenta, pa čak i kroz federalnu Vladu. Nacionalno zastupanje dominantno je tek samo u gornjim domovima federalnog i državnog parlamenta te djelomično u Predsjedništvu i Vijeću ministara BiH. Kada bi se dublje analiziralo, vidjelo bi se kako BiH već sada ni izdaleka nije višenacionalna, nego sve više građanska država. Dodatna prava za građane traže bošnjački nacionalisti kako bi ozakonili unitarizam, odnosno stvorili državu po mjeri jednoga naroda. I tu nastaju svi problemi.

Stoga treba, bez mogućnosti bilo čije manipulacije, zajamčiti narodima da, tamo gdje je predviđeno, njihova izborna volja bude zaštićena. Na tlu današnjeg EU i izvan njega već funkcioniraju komplicirani, ali dokazano uspješni modeli višenacionalnih država u kojima su nacionalna i građanska prava vješto izbalansirana. Belgija i Švicarska najbolji su primjeri jer slove za iznimno demokratska, a ujedno gospodarski razvijena društva.

Politička stabilnost u njima ponekad jest na kušnji, ali, unatoč tomu, to su već desetljećima najpoželjnije države za život.

Europa, dakle, ima iskustva s višenacionalnim državama i rješavanjem njihovih problema. Stoga nema nikakvog opravdanja da i u BiH ne pomogne u izgradnji takvog sustava. Pravo je pitanje zašto to ne rade, nego “rješenje” traže podupirući i produbljujući unutarnje antagonizme i strahove. Neuspjeh višenacionalne BiH najava je neuspjeha ujedinjene Europe. Zato je pomirba nacionalnog i građanskog u BiH jednako u interesu Europe i Europljana koliko i same BiH, njezinih naroda i građana.

Apple poslao važno upozorenje svim vlasnicima iPhonea