Hrvatski studenti 1971. – 2021. Na (ne)sreću, po mnogo čemu neusporedivi. Mladost se uvijek i svugdje zanosi idealima. Ali studenti iz 1971. bili su iznimni. Veliki idealisti. Zanosile su ih ideje slobodoumlja, domoljublja, solidarnosti, pravde, jednakosti, poštenja, nacionalne pripadnosti i zajedništva, društvene odgovornosti... Za te su ideale bili spremni toliko toga od sebe dati, za zajedničku ideju žrtvovati studij, slobodu, osobne probitke i užitke. I njihovu mladost napao je virus koji im je uskratio slobode, skučio svakodnevicu i budućnost. I taj virus od njih je tražio život po diktatu, nije im dopuštao da daju oduška svojoj mladosti. Samo što je taj bio ljudskog podrijetla, širio se iz laboratorija komunističke partije. I onda su studenti digli glas. Pobunili su se iako su znali da bi to mogli platiti i višegodišnjim utamničenjem. Žetva toga što su oni za “hrvatskog proljeća” posijali uslijedila je devedesetih, opet uz žrtve, ukradenu mladost nekim novim studentima pa i školarcima.
Naravno, trebamo se čuvati generalizacija, jer nas one vode u pretjerano romantiziranje ili nepravednu osudu. Ali, ne zaboravimo, bilo je generacija koje su nosile znatno dulje i puno teži teret, što ne znači da zato ove današnje trebamo preopteretiti. Ali, ni njihovu žrtvu ne treba svoditi na društvenu bešćutnost. Ljudski je braniti svoje pravo na život, ali i ne ugrožavati tuđe. Među stotinama njih koji su tulumarili na Jarunu, budući su poduzetnici, političari, dužnosnici, suci...
Ako i njihovo okupljanje prihvatimo kao mladenački inat, izraz masovnog bunta, šteta je što su uz to počinili i ekološki zločin. Naravno, ne mogu svi već s 15 godina biti Greta Thunberg koja je kao aktivistica za zaštitu okoliša organizirala diljem svijeta “Fridays for Future”. Tek ćemo vidjeti u što će se izroditi jarunski “Petci za budućnost” naših budućih stupova društva. Možda već sljedeći vikend uspiju ono što nije pošlo za rukom moćnoj glazbenoj industriji. Prvi koncert na otvorenom unatoč zabrani okupljanja.
Ako su uspjeli organizirati tulum za tisuću studenata bez ijedne maske, a da zagrebačka policija nije uspjela izbrojiti njih više od 25 niti kršenje bilo koje druge epidemiološke mjere, onda im više ništa ne stoji na putu. Uistinu nas treba ispuniti ponosom činjenica što su ispili tko zna koliko litara alkohola, cika i vika s njihova bančenja nadaleko se čula, ali policija je sutradan mogla reći jedino da su se svi okupljeni držali propisanih mjera. Svaka čast!
Državni vrh okupio se na posljednjem ispraćaju samozatajnog graditelja hrvatske državnosti prof. dr. Miroslava Tuđmana, svi s maskama, bez tijesnih grupiranja, većina u tišini, još su među njima bili i članovi Stožera, ali ni nadahnuto posmrtno slovo Ive Lučića nije pomutilo koncentraciju medijskih brojača koji su kao “prijelomnu vijest” utvrdili 75 prekobrojnih. Isti ti brojači dan prije na Trgu bana Jelačića ocijenili su da se okupilo više tisuća prosvjednika, koji su se gužvali i skandirali spuštenih maski ili ih uopće nisu imali, ali ni mediji fiksirani na zabranu okupljanja više od 25 osoba nisu to ni uzgredno spomenuli, već su, štoviše, izvješća započinjala citatom: “Divno je koliko nas se skupilo. Oni koji pričaju da se Hrvati ne mogu skupiti, neka pogledaju ovo.” U ushitu pale su i uzvišene riječi: “Onaj tko je spreman žrtvovati slobodu radi sigurnosti nije zaslužio ni jedno ni drugo.” Ne dajte ni trunku svoje slobode i pod cijenu tuđeg života!?
I sad bi netko osuđivao studente, koji se uostalom nisu skrivali poput Željka Keruma koji je snimatelja druženja u svojoj konobi nazvao kretenom samo zato što nam je omogućio da vidimo kako kandidat za gradonačelnika, aktualni predsjednici sudova i suci drže do života drugih i društvenih pravila. Zašto bi oni koji su još uvijek u formativnoj dobi imali osjećaj odgovornosti i srama kad ga nemaju ni stupovi društva. Predsjednici sudova ni ne pomišljaju kako su svojim nesmotrenim činom izgubili vjerodostojnost da vode sud. Osjećaj osobne važnosti i dalje im je jači od osjećaja društvene odgovornosti.
I zbog toga, svaka čast i hvala studentima na instalaciji ogledala društva na Jarunu. Pokazali su nam kako smo ih odgojili kao roditelji, odgajatelji, pedagozi, učitelji i uzori te koje smo im vrijednosti i odgovornosti usadili u obitelji i široj zajednici, osobito školskoj i akademskoj, a i kao političari, novinari, intelektualci... Od virusa ih štiti imunitet mladosti, a njihove bližnje velika distanca.
Ali, ne treba ih osuđivati što tako uzvraćaju na gostoljubivost, što tako malo drže do generacijske solidarnosti i što su toliko zakinuti da nemaju poriv za zaštitom ranjivih skupina. To je samo odraz toga koliko mi stariji do toga držimo i naše socijalne kratkovidnosti. Studenti su nam tulumom samo na grub način pokazali kakvi smo zapravo egomanijaci i moralni idioti.
