Dugo toplo ljeto nastavilo se. No, političko ozračje u BiH došlo je do točke usijanja. A našla se zatvorena između EU-a i “Otvorenog Balkana”. Može samo na balkon. Za taj “Otvoreni Balkan” neki tvrde da je to blaži izraz za “Srpski svet”, što ne ide u istu rečenicu s Albanijom, Kosovom, Sjevernom Makedonijom, ali ni s Crnom Gorom. Pa se BiH našla u situaciji kao Mujo i Haso u zatvoru. Nervozni Haso počeo je šarati po zidu ćelije, a Mujo ga opomenu:
- Jesi li ti normalan, kakvo te je šaranje snašlo. Mogu nas za to istjerati van!
Kad bi se ostvarile sanjarije bošnjačkih unitarističkih struktura o unitarnoj, “građanskoj” BiH, njima bi to nalikovalo na zemaljski raj. No to bi bila noćna mora i pravi pakao za običnu raju. Uporni su na inzistiranju unitarističke države većinskog naroda, koja je u potpunoj suprotnosti s mirovnim sporazumom u Daytonu, Ustavom BiH i presudom Ustavnog suda o legitimnom predstavljanju triju konstitutivnih naroda, krovnog načela i Daytona te Ustava.
Čileanski nobelovac Pablo Neruda kazao je: “Sloboda je pravo da se radi ono što zakon dozvoljava!” No, bošnjački unitaristi u građanskom ruhu sebi uzimaju previše slobode, a još više prava, te ignoriraju i Daytonski sporazum i Ustav BiH i presudu Ustavnog suda BiH o legitimnom predstavljanju konstitutivnih naroda i ostalih. Dva tisućljeća prije Nerude najveći rimski govornik Ciceron rekao je: “Pokoravamo se zakonima da bismo bili slobodni!” No, unitaristi u građanskom ruhu umislili su si da su oni jedini zakon, kategorički imperativ, “condicio sine qua non”, ali i puno više od toga. Što je tema za najuvaženije svjetske politologe i sociologe, ali i druge znanstvenike.
Grlati zagovornici “građanske” BiH poručuju Dodiku da poštuje daytonski Ustav BiH, ili se vraća Ustav Republike Bosne i Hercegovine. A sami pokušavaju srušiti natkrovljujuća načela daytonskog Ustava BiH (Aneksa 4. Daytonskog sporazuma). Čak je i Socijalistička Republika Bosna i Hercegovina vodila računa o nekoj vrsti nacionalne ravnopravnosti, imala je znani nacionalni ključ. No, neki su dali izmijeniti bravu pa je iz Centralnog komiteta komunističke Jugoslavije stigao ukor tadašnjim vlastodršcima u BiH - ukoreni su zbog činjenice da Hrvati nisu ravnopravno zastupljeni u državnim strukturama vlasti socijalističke Bosne i Hercegovine. Oni koji u svojim uredima drže sliku Josipa Broza najžešći su zagovornici eliminiranja bh. Hrvata u vlasti demokratske (sad gotovo pa “demokratske”) BiH. No, u vezi s tim valja podsjetiti da je hrvatsko-bošnjačka Federacija starija od Daytonskog sporazuma - Washingtonskim sporazumom potpisanim 18. ožujka 1994. godine.
Netko je rekao da su velike sile one države koje mogu istrpjeti i najgluplje predsjednike. Ostale države ne mogu si dopustiti takav luksuz. Zato predsjednici tih država moraju biti mudri, oprezni, strpljivi, tolerantni, diplomatični. A pogotovo ako je riječ o predsjedništvu neke zemlje. Ma na koji način bili izabrani. BiH mora sve učiniti da se vrati svojoj Europi. Nešto nas u vezi s tim podsjeti na razgovor ugodni između Hercegovca i supruge, a prenio nam ga je Ante Kraljević, autor “Ričnika zapadnoercegovačkoga govora”:
“Nekako prid Ilindan prostro Jure nakon večere na guvno i lega’ da će spavat’. Jurinica (Jurina supruga) zavika: - Šta ti bi, di si to lega, mislit će selo da ti nije štogod! A Jure joj uzvrati: - Ajde, beno jedna, zar nisi maloprin čula na radijonu da meću kišu u unutrašnjosti!”
Nadamo se da su najviši autoriteti međunarodne zajednice i novi visoki predstavnik Schmidt prepoznali tko je tko u BiH te da su bh. Hrvati armatura BiH i njezin zaglavni kamen. Lako je prepoznati tko se sve skriva u građanskom ruhu. Dobro ih poznaju i golubovi na Baščaršiji. A baška vrapci. Što nas podsjeti na prepisku Muje i prijateljice na Facebooku. Nakon nekoliko mjeseci lajkanja odluče da se sretnu uživo. Pošto su ugovorili mjesto susreta, prijateljica s Facebooka piše: - A po čemu ću Vas prepoznati? Mujo joj uzvrati: - Kad ugledaš tipa i pomisliš ono “nije valjda ovaj”, e, taj sam!
