Prijedlog o uspostavi pričuvnih sastava policije u Republici Srpskoj i Federaciji uvelike podsjeća na vrijeme uoči krvavih sukoba u bivšoj Jugoslaviji. “Rezervisti” su 90-ih bili simbol početka rata. I ne samo simbol. Bili su prethodnica napada na BiH i Hrvatsku. Zbog svega narodi u BiH sa strahom prate kako se dva entiteta “igraju vatrom”. Narodna skupština Republike Srpske već je usvojila nacrt zakona koji predviđa uspostavu pričuvnog sastava od tisuću policajaca. Izgovor za povećanje je migrantska kriza. U Federaciji sumnjaju kako je povod za suptilno naoružavanje za neke druge potrebe. Bošnjaci traže žestok odgovor. Predlažu da se uzvrati formiranjem dva i pol puta većim sastavom rezervnih policajaca u Federaciji, u kojoj ima 10 (nacionalnih) županija i svaka od njih ima svoj policijski sastav. No, nejasno je bi li se u njima ustrojile samo federalne ili, pak, hrvatske i bošnjačke pričuvne postrojbe. Ako bi se formirao po nacionalnom ključu, onda bi bošnjački pričuvni sastav bio u Sarajevskoj, Bosansko-podrinjskoj, Unsko-sanskoj, Zeničko-dobojskoj, Tuzlanskoj i u polovini mješovitih županija Srednjobosanske i Hercegovačko-neretvanske, dok bi hrvatske rezervne policijske snage bile u Zapadnohercegovačkoj, Posavskoj, Hercegbosanskoj te u drugoj polovini Srednjobosanske i Hercegovačko-neretvanske županije. O dramatičnosti govori i činjenica da je za danas sazvana izvanredna sjednica nadležnog povjerenstva Zastupničkog doma Parlamenta Federacije.
Povratak policijskih “rezervista” u BiH promatra se u kontekstu prijeratnog vremena u bivšoj Jugoslaviji kada je naoružavan i obučavan “teritorijalni sastav”. Formiran je 1969. godine. Procjenjivalo se kako u ratu mogu angažirati i do tri milijuna “rezervista”. U mirnodopskim uvjetima njih 900 tisuća bilo je uključeno u obuku. Jedinice Teritorijalne obrane organizirale su i utemeljile republičke, autonomne i općinske vlasti. Između pričuvnog i aktivnog sastava vojske brzo su se stvorile tenzije. “JNA” je sumnjala da “rezervisti” mogu biti potencijalni zametak republičkih (nacionalnih) vojski. Zato su 80-ih zapovjednici Teritorijalne obrane stavljeni “pod zapovjedništvo JNA”. Upravo zbog takvog ustroja devedesetih su lako u Hrvatskoj i BiH preuzeli oružje. Jedino je Slovenija svoje uspjela u cijelosti sačuvati. Sudbina pričuvnih policijskih snaga bila je različita od područja do područja.
Današnja BiH u mnogočemu podsjeća na bivšu državu. Sa strahom se primjećuje kako vrijeme uoči rata sliči ovome današnjem. Opterećena neriješenim nacionalnim pitanjem triju naroda, ne uspijeva uspostaviti stabilnost. Nepovjerenje je glavni uzročnik kontinuiranih sukoba. Međunarodna zajednica nekako drži pod kontrolom “zamrznuti konflikt”. Međutim, sve predugo traje. I strani i domaći političari svjesni su neodrživosti ovakvog (ne)funkcioniranja BiH. Presloženi ustroj generira sukobe. Zbog njega su svi nezadovoljni. Budućnost BiH svi vide drukčije. Srbi s jakom ili samostalnom autonomijom, Bošnjaci isključivo kao unitarnu, a Hrvati kao decentraliziranu i federaliziranu. U borbi za svoj koncept ne biraju se politička oružja. Zabrinjavajuće je to što se sada za taj nacionalni politički rat planira naoružavati građane.
Trenutačno je u BiH oko 20 tisuća policajaca. U Oružanim snagama još je 10 tisuća naoružanih profesionalnih vojnika. U BiH ima i stranih vojnika, ali i onih koji odlaze na strana ratišta. Od policajaca i vojnika bolje su naoružani građani. Mnogi žive u prošlosti. Željni su mirisa baruta. Posjeduju 1,185.000 komada oružja, od kojeg je registrirano 353.000 raznih pušaka, pištolja i drugog oružja. Procjenjuje se kako su u ilegalnome posjedu čak 832.000 komada različitog naoružanja. Tako tvrdi Centar za sigurnosne studije. Prema njegovim podacima, građani u RH imaju 580 tisuća komada oružja, u Srbiji čak dva milijuna i 800.000. I tko zna čega još sve ima u militantnoj BiH i njezinu susjedstvu. Zato se žurno mora pronaći formula po kojoj će razum pobijediti snagu oružja, gdje “rezervisti” uopće neće trebati legalno naoružanom “prvom sastavu” policije i vojske.
