Ustavni sud BiH odškrinuo je vrata konačnom rješenju pitanja koje godinama destabilizira političku situaciju u zemlji i truje međunacionalne odnose. Način izbora izaslanika u federalni Dom naroda jedna je od većih (ali, nažalost, ne i jedina) brljotina međunarodne zajednice u BiH.
Oni koji su trebali ispravljati naše pogreške, pomagati da uspostavljamo pošten, pravičan i učinkovit sustav, nerijetko su djelovali potpuno suprotno. Njihove eksperimente, pogreške i propuste, sada moramo sami ispravljati i žalbu Bože Ljubića treba ponajprije promatrati u tom kontekstu. Uostalom, dobar je znak što smo došli u fazu kada mi zbog svoje budućnosti ispravljamo ono što su stranci krivo postavili.
A upravo takva je formula za izbor izaslanika u gornji dom entitetskog Parlamenta kojom je potpuno obesmišljena reprezentativnost, a time i uloga ovog tijela te otvoren prostor za izborni inženjering i izrugivanje konceptu nacionalne zastupljenosti u tijelima vlasti. Iako je zahtjev Bože Ljubića Ustavni sud samo djelomično prihvatio, važno je da se stvari i pravno pomaknu s mrtve točke. Izmjena Izbornog zakona sada više i kada je federalni Dom naroda u pitanju, nije samo političko već i pravno pitanje.
Teško je zamisliti da i nakon odluke Ustavnog suda postoje oni koji su spremni braniti postojeći način izbora izaslanika u Dom naroda Parlamenta FBiH, posljedično i u državni Dom naroda. Sve dok se postojeće rješenje ne promijeni bit će upitno koga predstavljaju oni koji sjede u entitetskom Domu naroda. Ovo tijelo je ionako prilično kompromitirano zbog konstantnog nedostatka Srba, a najmanje što sada treba Federaciji je da gornji dom Parlamenta egzistira suprotno Ustavu.
Sviđalo se to nekome ili ne, ovakva odluka Ustavnog suda vjetar je u leđa zahtjevima da se što prije krene u reformu izbornog zakonodavstva u BiH. Bez toga BiH klizi u daljnju destabilizaciju čiju kulminaciju možemo očekivati s novim izbornim inženjeringom 2018. godine.
