Na svaki Veliki petak sjetimo se riječi Miroslava Krleže (iako nije bio neki veliki vjernik) izrečenih prije više od sto godina: "Što može mali hrvatski čovjek na europski Veliki petak?" Nije Krleža tada vjerovao u hrvatsko uskrsnuće, u samostalnu Hrvatsku kao ravnopravnu državu u koliko-toliko ujedinjenoj Europi. Bio je potpisnik Deklaracije o nazivu i položaju hrvatskog književnog jezika 1967. godine te je pokusao "jezikovu juhu" tadašnjih komunističkih vlasti i izbačen iz Centralnog komiteta. Nije tada pisac europskog ranga vjerovao u to da će 57 godina potom Hrvatska dobiti Zakon o hrvatskom jeziku i da će hrvatski jezik biti jedan od službenih jezika u ujedinjenoj Europi. U predvorju te ujedinjene Europe našla se i BiH, u kojoj su Hrvati konstitutivan narod, a hrvatski jezik jedan od triju službenih jezika. Još prije Krleže A. G. Matoš je kazao: "Sve se može vratiti osim ime narodu ako ga izgubi!" A jezik je temelj jednoga naroda, o čemu moraju voditi računa politički predstavnici Hrvata u BiH.
Odlukom Europskog vijeća o otvaranju pregovora Europske unije s Bosnom i Hercegovinom otvara se nova stranica burne povijesti BiH, najvažnija od potpisivanja Daytonsko-pariškog sporazuma kojim je okončan krvavi rat i postignut mir te donesen Ustav po kojem je konstitutivnost i jednakopravnost triju naroda natkrovljujuće načelo. Širom su otvorena vrata europskoj perspektivi BiH. Valja vjerovati da se neće nitko u BiH usuditi zalupiti tim vratima ili ugasiti svjetlo na kraju tunela kao u balkanskoj krčmi iz znane rečenice pisca s početka ovog teksta. Otvaranje pristupnih pregovora omogućuje nadogradnju Daytonskog sporazuma, Ustava BiH i Izbornog zakona, koji su imali rupe u tvorničkim postavkama. Te rupe koristile su neke političke strukture na štetu bh. Hrvata, ali u konačnici i na štetu same BiH. Često uz "malu" pomoć "prijatelja" BiH te rupe postale su – provalije. To valja popraviti kroz izmjene Ustava i Izbornog zakona, ali i kroz čitav niz zakona koje valja uskladiti sa zakonodavstvom Europske unije. Valja vjerovati da će zahvaljujući pristupnim pregovorima otupiti oštrice i unitaristima i separatistima, koji su se međusobno hranili, a da će vjetar u leđa dobiti hrvatska strana koja zagovara federalizam i konsocijacijski model upravljanja razlikama, na način koji je imanentan višenacionalnim državama u Europi.
No, ne lezi, vraže! Nakon nekoliko dana EU-forije neki pokušavaju sve po starom. Ustavni sud BiH pod pritiskom mijenja mišljenje oko presude "Ljubić" o legitimnom predstavljanju konstitutivnih naroda. U siječnju je Ustavni sud tvrdio da presuda o legitimnom predstavljanju nije provedena, a samo dva mjeseca potom preispituje svoju odluku. Prijedlog o izboru hrvatskog člana Predsjedništva BiH (koji bi bio izabran većinskom voljom Hrvata) ne sviđa se nekim strukturama koje čine vlast na državnoj razini, ali i nekim stranim dužnosnicima. Visoki predstavnik Schmidt nametnuo je tehničke izmjene Izbornog zakona, koje se nisu svidjele Dodiku, pa je uslijedio njegov tuk na utuk. Hrvatski politički predstavnici smatraju da buduća članica EU-a ne treba Izborni zakon koji će biti proizvod nametanja ili preglasavanja. Bh. Hrvatima u gorkom su sjećanju Barryjeva izborna pravila i Petritschevi amandmani od prije više od dva desetljeća.
Neke politikantske strukture u BiH i dalje će za svako rješenje naći problem. Uvijek, barem do sada, našli bi neku dlaku u jajetu. Neće valjda reagirati kao Mujo kad mu je postavljen matematički problem na ploči. Nastavnik reče:
- Mujo, riješi ovaj problem!
Mujo uze spužvu, prebriše ploču i reče:
- Riješen problem!
No, Europa, osim slasne mrkve, ima i gorku batinu. Za onoga tko protiv Europe zvoca nema europskog novca! A najviše europskog novca trebaju baš oni kojima Europa nije po volji. Pristupni pregovori otvorili su vrata fondova EU-a. Ispunjavanje potrebnih reformi donosi mogućnost korištenja dijela financijskog kolača debelog šest milijardi eura iz Plana rasta za zapadni Balkan. Valjda će svi politički predstavnici u BiH ipak konačno shvatiti što sve članstvo u EU donosi svim građanima – od političke stabilnosti i vladavine prava do ekonomskog prosperiteta. Bit će problema s nekim političkim strukturama kojima europske vrijednosti nisu po volji i mjeri. No, pita se nešto i staru damu Europu. Što nas podsjeti na razgovor (ne)ugodni između jedne dame i Mahatme Gandhija. Dama reče Gandhiju:
- Ja sam zaljubljena u vas.
- Ja nisam vrijedan vaše ljubavi, bolje da se zaljubite u muškarca iza mene. On je i mlađi i ljepši od mene – uzvrati Gandhi.
Dama se okrenu, ne vidje nikoga pa reče:
- Ali nema nikoga iza nas.
- Da ste stvarno zaljubljeni u mene, ne biste ni pogledali iza – objasni joj Gandhi.
BiH je na putu u Europu i s tog puta nema skretanja na stranputice. Oni koji se misle švercati na tom putu podsjećaju nas na nezgodnu zgodu nekih putnika u autobusu. Jedna žena trči za autobusom, maše rukama i viče iz sve snage:
- Zaustavite autobus, molim vas, zakasnit ću na posao, staniteee!
Vozač ni ne haje, vozi dalje, a onda skočiše svi putnici, i oni bez vozne karte, vičući:
- Ej, stani, čovječe, kako te nije sram, pričekaj jadnu ženu!
Vozač ubrzo prikoči, zaustavi autobus, a zadihana žena uđe, malo predahne pa viknu:
- 'Ajmo sada lagano karte na pregled!
