Mediteran Film Festival (MFF) po 15 put otvorio je svoja vrata ljubiteljima filmske umjetnosti. Prva večer potvrdila je da festival raste iz godine u godinu, u tehničkom i organizacijskom smislu to je daleko ozbiljnije nego ranijih godina, ali i da ne skreće sa svog zacrtanog puta.
Naime, za razliku od nekih razvikanijih filmskih festivala u BiH i regiji, MFF nije mjesto glamura crvenog tepiha i velikih zvijezda. Tu nema privilegiranih i VIP loža, nema Severine, Karleuše... Svi su ondje samo zbog filma i nadasve dobre zabave, koja se za posjetitelje organizira nakon projekcija. U pravilu, uz zvuke nekog dobrog domaćeg rock benda i hercegovačke gastro specijalitete.
Ipak, najveća vrijednost MFF leži u činjenici da on ima vlastitu produkciju. I ove godine na njemu su zastupljeni domaći autori sa svojim filmovima. I to kakvim!
A sada i malo samohvale, uostalom zašto biti skroman i ne istaknuti da su dvojica novinara iz redakcije Večernjeg lista, zastupljeni sa svojim filmovima na ovogodišnjem festivalu. Filmove Zdenka Jurilja “Bolnica Inkognito” i Roberta Bubala koji je koautor filma “Izgubljeno dugme”, publika je imala priliku vidjeti već prve večeri.
Radi se o sjajnim ostvarenjima. Prvi je živi dokument o jednom vremenu i gradnji krucijalne ustanove za cijelu Hercegovinu, dok će drugi zasigurno imati dug život i steći brojnu publiku diljem regije.
Bubalo i Jurilj su uz direktora Tomislava Topića i snimatelja Antonija Ćorića, pokretači ovog praznika filma u Širokom Brijegu, ali i ljudi koji su udarili temelje modernoj kinematografiji u Hercegovini. Kroz Kino klub Amater i Produkciju Kadar, svako malo izbace filmove, a neki od njih su već stekli kultni status, ne samo kod nas nego i u svijetu. I što je najvažnije, oni svoja znanja i iskustva nesebično dijele s mladima. Zbog toga je MFF pokrenuo Filmsku radionicu za početnike, koja je na prošlogodišnjem festivalu rezultirala nastankom kratkog igranog filma “Čips”. Voditeljica radionice je gospođica Lucy Eagleson iz Escondida u Kaliforniji, koja je diplomirala na Filmskoj i TV Produkciji na Sveučilištu u Južnoj Kaliforniji. Polaznici uz usmena predavanja mogu izravno sudjelovati u procesu stvaranja filma, okušati se u pisanju scenarija, režiji, glumi, snimanju i montaži. Iz ovih radionica niču nova filmska ostvarenja koja ćemo imati priliku gledati već na narednom MFF-u. Mnogi inozemni filmaši poput Lucy, zavoljeli su i prigrlili ovaj festival kao svoj i svake godine vesele se dolasku u Široki Brijeg, čak i iz daleke Amerike. U Izraelu i Španjolskoj MFF doživljavaju kao vodeći festival dokumentarnog filma, na koji svi žele doći. Na žalost, to još uvijek nije slučaj s domaćim filmašima (čast iznimkama) i tu se organizatori s pravom čude.
Jedna od neostvarenih želja im je, kako ističu, da autori iz BiH više prigrle ovaj festival. Kroz protekle godine, MFF je, slažu se svi koji su ga posjetili, uspio stvoriti ambijent u kojemu se nitko ne osjeća stranim, manje vrijednim ili manje pozvanim biti dijelom ovog događaja. Ako se želite uvjeriti u to, ljubitelji sedme umjetnosti navratite u Široki Brijeg, još nije kasno!
I za kraj, Široki Brijeg je nedavno dobio status grada. Događaji kakav je MFF upravo i čine razliku između grada i naseljenog mjesta. Zato ga širokobriježani trebaju čuvati i njegovati, kao i svoj nogometni i košarkaški klub, jer bez njih i sjaj njihova grada bi potamnio.
