Proljeće je počelo kao ljeto, a onda se vratilo u zimu. Ponegdje je pao i snijeg pa su svoj trag pokazali i oni koji su se probudili nakon zimskih unitarističkih ili separatističkih snova. Mraz je nanio štete mladim usjevima, ali i dodatno zamrznuo odnose na političkom polju, ne samo u BiH već i okružju. U Republici Hrvatskoj sklapa se pobjednička koalicija, a u BiH kao da netko pokušava rasklopiti pobjedničke koalicije. Na istoku stare priče oko Kosova, na sjeveroistoku i jugoistoku nove strahote.
No, meteorolozi kažu da bi već za vikend mogle biti ugodnije temperature, a politički analitičari kažu da bi moglo doći do ugodnijeg političkog ozračja u Bosni i Hercegovini. Prošlog tjedna na političkoj sceni u BiH bilo je svega i svačega. Srpski miting u Banjoj Luci i usvojene odluke u Narodnoj skupštini Republike Srpske uznemirili su duhove te dolili novo ulje na vatri ispod uzavrelog bosanskog lonca. Najavljeno usvajanje rezolutne rezolucije o genocidu u Srebrenici u Općoj skupštini Ujedinjenih naroda i nametanje tehničkih izmjena Izbornog zakona BiH od visokog predstavnika Christiana Schmidta vlastima u RS-u bili su razlog i povod novog srpskog mitinga u Banjoj Luci te usvajanje nekoliko zakona i odluka u parlamentu srpskog entiteta. Na mitingu je bilo više nego zapaljive retorike, a odluke donesene u Narodnoj skupštini RS-a dodatno zaoštravaju odnose službene Banje Luke s Washingtonom i Zapadom uopće. Parlament RS-a usvojio je izvješće i zaključke čija je bit u tome da se u Srebrenici nije dogodio genocid, već ratni zločin te se relativizira broj bošnjačkih žrtava, a potom je usvojen prijedlog Zakona o radu, kojim se omogućuje isplaćivanje plaća “na ruke” da bi osobe s američke crne liste kojima su zatvoreni bankovni računi mogle primati osobne dohotke. No, usvojen je i prijedlog Izbornog zakona Republike Srpske kojim se propisuje da izbore u tom entitetu provodi Republičko izborno povjerenstvo, gradska i općinska također, čime se oduzima nadležnost Središnjeg izbornog povjerenstva BiH.
Uslijedila je žestoka reakcija međunarodnih čimbenika. U OESS-u ističu kako su odluke ugrozile nedavni napredak u BiH te pozivaju Narodnu skupštinu RS-a da povuče entitetski Izborni zakon. Istočno od Banje Luke, u Istočnom Sarajevu, održan je sastanak političkih partnera koji čine vlast na državnoj razini. Na tom sastanku tražila su se održiva rješenja, kao plod kompromisa. Kazano je da bi već ovog tjedna BiH mogla dobiti Izborni zakon kao rezultat dogovora domaćih političara. Dodik je u Istočnom Sarajevu bio puno blaži u retorici. Kazao je kako postoji spremnost da se u kratkom roku uputi Izborni zakon na odlučivanje u Parlamentarnu skupštinu. No, već ovog tjedna opet je u svom stilu kazao kako je došlo vrijeme za razlaz u BiH. Pregovori u BiH jesu teški, ali još veću težinu imaju dvije milijarde KM. Naime, fokus na europski put vodi BiH u smjeru dobivanja pregovaračkog okvira i novog Plana rasta Europske unije za zapadni Balkan, koji BiH nudi oko dvije milijarde KM, naravno, nakon usvajanja potrebnih reformi.
Za samo nekoliko dana SIP treba raspisati lokalne izbore, a dotle bi koalicija na državnoj razini trebala izmijeniti odredbe Izbornog zakona i tako spriječiti eskalaciju krize. Dragan Čović je izrazio vjerovanje da će se do današnjeg dana (petak) u parlamentarnoj proceduri usvojiti Izborni zakon BiH i tako biti riješena većina problema u funkcioniranju BiH. Inače… Nekima u BiH još nije jasno to da je daytonska BiH američki projekt, američko čedo. No, to američko dijete već ima gotovo 30 godina i trebalo bi biti odavno odraslo. Čak i potpuno zrelo. Ujak Sam preko Velike bare dao je daytonsko dijete na skrb Staroj dami Europi, ali i dalje polaže pravo na svoje dijete. Mnogo toga je nejasno u vezi s tim. Sve skupa podsjeti nas na nezgodnu zgodu i razgovor (ne)ugodni u saloonu jednog gradića na Divljem zapadu. U jednom teksaškom gradiću došlo je do teških pljački, ubojstava, pobune stočara, svakodnevnih tučnjava i još puno toga negativnoga i neodrživog. Onda jednog dana dođe neki strogi šerif da konačno zavede red u gradiću. Okupi mještane u saloonu i obrati im se:
- Znate li što vam želim reći?
- Znamo, znamo – uglas odgovoriše nazočni.
Šerif iskapi svoj viski i ode. Sutra opet okupi građane u saloonu i viknu:
- Znate li što vam želim reći?
- Znamo, znamo – opet uglas odgovoriše Teksašani.
Nakon toga građani se dogovore da na šerifovo pitanje jedni odgovore da znaju što im šerif želi reći, a da drugi odgovore da ne znaju. Šerif opet okupi građane u saloonu i viknu:
- Znate li što vam želim reći?
- Znamo, znamo – odgovoriše jedni.
- Ne znamo, ne znamo – odgovoriše drugi.
- Onda neka ovi što znaju objasne ovima što ne znaju – reče šerif, iskapi svoj viski i napusti saloon.
BiH je konačno uskočila u posljednji vlak za Europu, nadamo se da neće biti izbačena iz tog vlaka pa da u Europu mora – pješice. Što nas podsjeti na drugu priču iz istog saloona na Divljem zapadu. U taj saloon uđe kauboj i viknu:
- Ako mi odmah ne kažete tko je ukrao moga konja, dogodit će se isto što se dogodilo u Dodge Cityju!
Ustadoše tri ljutita i nabrušena revolveraša te staviše ruke na svoje revolvere i upitaše kauboja:
- A što se to dogodilo u Dodge Cityju?
- Morao sam napustiti grad pješice – odgovori kauboj bez konja.
