Evanđelisti Matej (Mt 26, 6-13), Marko (Mk 14, 3-9) i Ivan (Iv 12,1-8) opisuju Isusovo pomazanje u kući Šimuna Gubavca u Betaniji. Mjesto Betanija (“kuća siromaha”) bilo je mjesto u kojem su živjeli Lazar, Marija i Marta. Matej navodi da je u tom mjestu Isus znao prenoćiti. (Mt 21,17) Smješteno je na putu od Jeruzalema prema Jerihonu. Matej i Marko pišu kako je Isus navratio u kuću Šimuna Gubavca. Šimun je smjestio svoje goste za stol. U to vrijeme uzvanici su ležali na bok za stolom oslonjeni na lakat. Za vrijeme objeda usudila se neka žena ući među muškarce u Šimunovu kuću. Evanđelist Marko piše kako je sa sobom nosila posudu u kojoj je bila skupocjena nardova pomast. Prišla je Isusu, očito da ga je poznavala, te razbila posudicu i smjesu pomasti posula po Isusovoj glavi. Matej kaže da su negodovali učenici zbog prolijevanja pomasti koja je vrijedila više od 300 tadašnjih dinara. Marko negodovanje i mrmljanje na ženu pripisuje nazočnim gostima za stolom. Evanđelist Ivan navodi kako je ova zgoda bila šest dana prije Pashe u kući Lazarovoj te kako ih je posluživala Marija. On navodi da je Marija dragocjenom nardovom pomašću polila Isusove noge i otirala ih kosom. Po Ivanu, reagirao je Juda Iškariotski. (Iv 12, 12,3-5) Isus, kad je čuo negodovanje, reče: “Pustite je! Zašto joj zadajete muke?” (Mk 14,6) Isus dalje tumači kako je učinila dobro djelo. Na neki način pripremila je njegovo tijelo za ukop.
Ukop mrtvih spada u djelo milosrđa. Isus potvrđuje kako je dobro pomagati siromašnima te da njezin čin ne ukida tu obvezu.
Kaže kako će uvijek biti siromašnih i može im se uvijek iskazati konkretna ljubav. Ali doda da će se žena koja mu je pomazala tijelo za ukop spominjati dok god i gdje god se bude naviještalo evanđelja. Mnogi umjetnici prikazuju na svojim slikama kako je ova žena iz Matejeva i Markova evanđelja Marija Magdalena.•
