Evanđelist Matej izvješćuje u devetnaestom poglavlju svoga Evanđelja kako su neki donosili djecu Isusu da se pomoli i stavi ruku na njih. Budući da su im učenici priječili približiti se, Isus reče: “Pustite dječicu i nemojte im priječiti da dođu k meni, jer takvima pripada kraljevstvo nebesko.” (Mt 19,14)
Nakon toga slijedi susret i razgovor s bogatim čovjekom. Taj čovjek pristupio je Isusu i upitao ga: “Učitelju, što dobro moram činiti da postignem život vječni?” (Mt 19,16) Isus mu odgovara pitanjem: “Zašto me pitaš o onom što je dobro?” (Mt 19,17) Zatim, kaže mu kako je samo jedan Dobri te ga pozva da vrši Božje zapovijedi. Čovjek traži da mu Isus točno kaže koje zapovijedi mora vršiti. Isus iznosi neke od deset Božjih zapovijedi: “Ne ubij! Ne čini preljuba! Ne ukradi! Ne svjedoči lažno! Poštuj oca i majku” i doda tim zapovijedima zahtjev o ljubavi prema bližnjemu: “Ljubi bližnjega kao samoga sebe”. Mladić se predstavi kao onaj koji živi sve te zapovijedi. Želi čuti što još više mora činiti! Isus nastavi i reče mu: “Ako želiš biti savršen, hajde prodaj što imaš i podaj novac siromasima pa ćeš imati blago na nebu! Onda dođi i slijedi me!” (Mt 19,18) Evanđelist Matej zapisa kako je taj čovjek bio vrlo bogat i kad je čuo taj Isusov zahtjev, žalostan se udaljio. Joseph Ratzinger u knjizi “Isus iz Nazareta I.” piše “kako je sada savršenost i svetost u tome da čovjek slijedi Isusa”.
Kada se taj čovjek udaljio, Isus tumači svojim učenicima kako je teško bogatašu ući u kraljevstvo nebesko. Učenicima je to razmišljanje bilo preteško jer je tada vladalo među njima mišljenje kako su bogataši Božji prijatelji i da će se upravo oni prvi spasiti. Zato im Isus reče: “Ljudima je nemoguće, ali je Bogu sve moguće!” (Mt 19,26)
Neki bibličari tvrde kako nam je u ovim recima Isus iznio dvije istine: 1. nespojivi su bogatstvo i kraljevstvo nebesko i 2. ipak je moguće, ali uz Božju pomoć i milost.
