Moskva, glavni grad ropstva – to su riječi koje su na transparentima nosile prosvjednice u Kaunasu, drugom po veličini litavskom gradu (nakon Vilniusa) daleke 1972. godine, kada su građani hrabro protestirali protiv sovjetskih vlasti. Povod za prosvjed u središtu Kaunasa, lijepog grada koji se udobno smjestio na ušću rijeke Neris u Nemunas, bilo je samospaljivanje srednjoškolca Romasa Kalante. Taj je devetnaestogodišnjak koji je volio svirati gitaru došao autobusom u središte grada te se spalio u središnjem gradskom parku uz glavnu ulicu i u blizini gradskog glazbenog kazališta.
Vijest o njegovoj smrti učas je obišla Litvu koja je tada bila dio sovjetskog imperija i u kojoj je nakon 1968. godine i praškog proljeća oživjelo demokratsko i građansko ozračje. Pojavili su se prvi disko-klubovi, lakše se dolazilo do zapadnjačkih odjevnih predmeta i zapadnjačke glazbe i u narodu se probudila nada da je moguća nekakva promjena. No, Kalantina smrt izazvala je spontane demonstracije, a onda i okrutnu reakciju režima. Sovjetske vlasti nisu mogle dopustiti da građani Kaunasa nose transparente s antimoskovskim porukama u stilu “Moskva, glavni grad ropstva”. Pa su pobunu ugušili i zaustavili proljeće u Kaunasu, barem na jedno vrijeme, ali nikako ne i zauvijek. A tridesetak novinara iz čitave Europe (među kojima sam bio i ja), koji su ovih svibanjskih dana bili gosti Kaunasa kao ovogodišnje europske prijestolnice kulture, mogli su doznati nešto više o kaunaskom samospaljeniku i to na izložbi postavljenoj u staroj gradskoj pošti koja tematizira baš tu 1972. godinu. Mladi Litavac spalio se 14. svibnja, pa je tog datuma u parku gdje se samoubojstvo dogodilo održana i svečanost, a među vijencima kojima se komemoriralo sjećanje na Romasa Kalantu našao se i vijenac litavskog predsjednika republike. Skroman i decentan, baš u skladu s državom koja se razvija iznimno brzo, čak i najbrže u Europi i čiji političari nemaju vremena za pubertetska podbadanja i osobna vrijeđanja ispod svake razine nego rade svoj posao.
I dok je cijeli svijet čuo za češkog studenta Jana Palacha koji se početkom 1969. godine spalio u Pragu zbog sovjetske invazije na Čehoslovačku, ime Romasa Kalante uglavnom je velika nepoznanica. Praški grob Jana Palacha bio je mjesto koje su turisti masovno posjećivali i kada je Čehoslovačka još uvijek bila članica Varšavskog pakta i zemlja u kojoj su vladali komunisti. Palachov grob bio je u to doba jedna od najvećih atrakcija Praga, grada koji ima prebogatu kulturnu baštinu i povijest. Mit o Palachu bio je noćna mora za kremaljske ideologe i njihove sljedbenike i plaćenike po svijetu. A ime Romasa Kalante bilo je gotovo nepoznato izvan granica Litve. No, titula europske prijestolnice kulture za Kaunas mogla bi promijeniti tu percepciju te bi mladi srednjoškolac iz Kaunasa mogao postati vidljiviji i prepoznatljiviji, baš kao i njegova žrtva. U cijeloj jednoj prostoriji velike izložbe u staroj pošti, impresivnom zdanju koje se nalazi pod zaštitom države, osim Kalantinih osobnih stvari i dokumenata (pa čak i dijela zapaljene odjeće), nalaze se i slike brojnih litavskih umjetnika koje je čin spaljivanja nadahnuo za umjetnička djela. Tako na tisuće ljudi koji ovih tjedana posjećuju Kaunas i njegove atraktivne izložbe (tu su retrospektiva Marine Abramović, izložba Yoko Ono te fenomenalne instalacije južnoafričkog umjetnika litavskog porijekla Williama Kentridgea), pa i izložbu o 1972. godini, odaje počast litavskom srednjoškolcu koji se hrabro suprotstavio nadmoćnom neprijatelju. Onom istom koji i danas prkosi ako ne cijelom svijetu, a onda gotovo cijelom europskom kontinentu, uključujući i baltičke države. Tako se onaj natpis s transparenta “Moskva, glavni grad ropstva” koji su davne 1972. godine na ulicama Kaunasa nosile lijepo odjevene žene, pokazao kao aktualan. Jer, Moskva je danas ponovno glavni grad ropstva.
Glavni grad ropstva koji želi ponovno u svoj tor potjerati odbjegle ovce iz negdašnjeg Varšavskog pakta, pa je Rusija zbog dojma napala veliku i zapravo moćnu zemlju Ukrajinu. Postoji li u Litvi psihoza zbog ruske agresije na Ukrajinu? Litva ima dugačku granicu s Bjelorusijom koja je pod Lukašenkovim vodstvom najveći Putinov (javni) saveznik, a tu je i granica s Kalinjingradom, ruskom enklavom uglavljenom između nekoliko članica Europske unije i NATO pakta. No, psihoze u Kaunasu, koliko se to može vidjeti i osjetiti golim okom, nema. A svi službeni dokumenti Kaunasa kao kulturne prijestolnice završavaju parolom “Slava Ukrajini”. I kulturna prijestolnica u svoje je programe uvrstila i rad s ukrajinskim izbjeglicama, smještenima u blizini stare gradske pošte. A Litva je i prva europska država koja je prvo prekinula uvoz plina, a onda prije nekoliko dana i električne energije iz Rusije. Duh Romasa Kalante u Litvi i dalje živi.
