U posljednje vrijeme proučavam rijetke biljne vrste i endeme na kopnu te u vodenim sredinama šireg mediteranskog područja koje su ugrožene i bez kojih bi život na Zemlji bio nemoguć. O tome ću progovoriti na pjesnički način ne zanemarujući stručnu stranu problema. Dio te cjeline prikazan je u ovome tekstu. Mnogi se danas bave sličnim temama zaštite okoliša, a donedavno se o tome gotovo šutjelo. Za drastične klimatske promjene na Zemlji svakako su najodgovornije najrazvijenije zemlje svijeta, a cijenu toga svi plaćamo. I dok danas traju mnogi ratni sukobi koji potencijalno prijete opstanku cijelog čovječanstva i koji bi se mogli zaustaviti, samo da je više dobre volje, dotle ranjena priroda žestoko uzvraća udarce čovjeku i sve više i učestalije prijeti nesagledivim posljedicama i katastrofama.
Uzalud čovjeku najsavršenija i najmoćnija oružja da se brani i da napada kada priroda ima sve moćnija i razornija oružja koja čovjek sve manje može zaustavljati i kontrolirati. Imamo oči, a ne vidimo; uši, a ne čujemo; razum, a ne razumijemo - taj vapaj od prije 2000 godina i danas uzaludno odjekuje, a naša se ćutila i duh zatvorili za istinu. Umjetna inteligencija samo što nije sve probleme riješila…!? Veliki nas opsjenari usmjeravaju pogrešnim stazama svijeta. Opet drevna istina: Kada slijepac slijepca vodi, oba u jamu padaju. I kad stvorenje svoga Stvoritelja ne prizna, kakav će biti kraj cijele priče?
Sjećam se još iz djetinjstva zgoda o imenima biljaka i životinja. Sve je zvučalo bajkovito, ali bilo je puno logike u tome. U nizu Božjeg stvaralačkog tijeka poslije svih živih bića na red je došao čovjek. Bog je stvorio čovjeka iz elemenata zemlje, vode i zraka te je čovjek u pravom smislu riječi postao čovjekom kada mu je Stvoritelj udahnuo besmrtnu dušu. Čovjek je kruna Božjeg stvaralačkog čina. Bog je podario sve stvoreno čovjeku da time razumno vlada i upravlja. Svemu stvorenome i stvaranome čovjek je dijelio imena. Eto u toj niski istih imena za različita živa bića koja žive na kopnu ili u moru. Kažu: "Čemu ima imena ima mu i sjemena".
Kada sam pohađao osnovnu školu, svi su učenici morali tijekom jedne godine popuniti biljkama svoj herbarij. Uspjeh je bio zadovoljavajući, ali mnogi učenici su po dogovoru napravili jednu iznimku. U herbariju se trebala naći morska salata (Ulva croatica). Međutim, u herbariju se našla obična salata (Lactuca sativa). Nastavnik je lako otkrio varku i zamku. Iako su slične, morska salata je vrsta alge, a druga salata je biljka koja raste na kopnu. Smatra se da danas na Zemlji raste više od 330 tisuća biljnih vrsta. Od toga na kritosjemenjače otpada oko 300 tisuća drvenastih i zeljastih vrsta koje imaju dominantno mjesto u biološkom sustavu na kopnu i u vodama. Nova svjetska filogenetska klasifikacija bilježi 11.506 vrsta trava. Razmotrit ćemo sada nekoliko vrsta morskih trava cvjetnica.
Posidonia oceanica
Ovu morsku travu nazivaju i voga iako nije iz porodice vogovki. Ime je dobila po grčkom bogu Posejdonu. Poput kopnenih biljaka ima razvijen korijen, stabljiku, listove, cvjetove i plod. Listovi su dugi od 30 do 150 cm i 1 cm su široki, tamnozeleni i imaju od 13 do 17 paralelnih žilica. U snopićima se nalazi od 5 do 8 listova. U jesen stari listovi otpadaju. Valovi ih često izbace na kopno. Polegle stabljike biljke (rizomi) korjenčićima su pričvršćeni za podlogu. Cvate tijekom jeseni i stvara plod sličan maslinovu plodu. Iz sjemenke niče nova biljka iako se može razmnožavati i vegetativno. Podzemni korijen prodire u podlogu i po nekoliko metara, tako nailazimo i na ostatke biljaka starih po nekoliko tisuća godina. Najdugovječniji je organizam Sredozemlja. Endem je Sredozemnog mora. Livade posidonije nazivamo pluća mora. Jedan četvorni metar livade posidonije dnevno proizvede 14 litara kisika. U njezinim staništima žive vrlo bujne zajednice: alge, rakovi, glavonošci, spužve, mekušci, žarnjaci, ribe, krednjaci i druga živa bića. U Hrvatskoj je ovo strogo zaštićena vrsta, a štiti je i Smjernica o zaštiti prirodnih staništa i divlje faune i flore Europske unije.
Cymodocea nodosa
Listovi su joj tamnozeleni, dugi od 15 do 40 cm te od 3 do 4 mm široki. Nazubljenih su rubova sa 7 - 9 paralelnih žila. Korijen je debljine svega nekoliko mm. Strogo je zaštićena vrsta. Otporna je na onečišćenja. Jedan ha livade ove trave pretvara 5 puta više ugljičnog dioksida u kisik putem fotosinteze nego 1 ha tropske šume. Stanište je mnogih živih bića. Čuva ekološki sustav u moru i održava stabilnim morsko dno od erozija. Ugrožena je sidrenjem brodova u blizini, raznim onečišćenjima i izgradnjom objekata u blizini obale.
Zostera marina
Živi na manjim dubinama mora. Pri velikim oscilacijama oseke i plime može se naći na kopnu. Listovi su joj tamnozeleni i tanki, dužine do 1 m. Vodene struje izbace je na kopno pa se njezino lišće rabilo za punjenje jastuka i madraca te za gnojidbu zemljišta. Spada u porodicu vogovki. Raste na muljevitom ili muljevito-pjeskovitom morskom dnu. Tvori livade morskih cvjetnica. Njezin rizom je horizontalan, debljine 5 - 20 mm te iz njega izbijaju uski listovi. Cvijet je neugledan, ima 1 prašnik i 1 tučak, a oprašuje se nitastim peludom. Rodu pripada 12 vrsta. Plod je oraščić. Biljka nosi častan naziv "riža iz mora". Pseudožitarica je koja može promijeniti i spasiti svijet. Od davnina pleme Seri iz Sonore u Meksiku koristi sjeme biljke za hranu. Sjeme se melje i priprema od njega pasta koja se dodaje jelima. Španjolac Angel Leon iz mjesta El Puerto de Santa María u Španjolskoj 2021. uspio je kultivirati "morsku rižu". On je 2019. s timom koji je predvodio David Chamorro u suradnji sa Sveučilištem u Cadizu proveo ispitivanja koji su uvjeti za razvoj ove biljne vrste. Tako je Angel Leon uzgojio podvodne livade morske sviline u zaljevu Cadiz, a biljke su prenesene iz svih dijelova Španjolske. Pripravci od sjemena po teksturi su između riže i kvinoje, u okusu imaju slanoće. Sjeme sadrži vlakna, gluten, proteine, vitamine B i C i omega kiseline. Procjenjuje se da bi 1 ha zasađene sviline mogao dati 3,5 tone sjemena.
Zostera noltii
Spada u porodicu vogovki. Uspijeva od Istre do Dubrovnika. Ima je i na neumskom području. Najljepše primjerke nalazimo na ušću rijeke Neretve. Mladi listovi formiraju se u proljeće, na jesen odbacuje lišće i zimi ostaje samo rizom. Listovi su tamnozeleni, uski i dužine do 30 cm. Cvijet ima 1 prašnik i 1 tučak. Razmnožava se sjemenkama i vegetativno. Morske cvjetnice su skupina pravih biljaka koje su se prilagodile životu u moru. Ima ih na području neumskog akvatorija. Tek sada možemo u potpunosti shvatiti kakvu bi ekološku katastrofu izazvala gradnja nekih objekata u ovom okolišu zbog uništenja bioekološkog sustava i zatvorenosti mora poluotokom Klekom i Pelješcem, male dubine i nemogućnosti cirkuliranja voda. Na habitusu morskih cvjetnica razlikujemo korijen, stablo, list i cvijet (Hogarth, 2007.). Spadaju u skupinu kritosjemenjača (Nikolić, 2013.). Imaju ulogu zadržavanja i smirivanja sedimenta i protoka vode, čineći okoliš pogodnim za razvoj morskih područja za druge organizme (Hemmin i Duarte, 2000.). Cvjetovi su mali i dvospolni, od 50 do 60 posto biomase morskih cvjetnica nalazi se u rizomu i korijenu (Hogarth, 2007.). Danas se ulažu veliki napori u svijetu za poboljšanje kakvoće vode i održavanje života u vodama i na kopnu premještanjem livada na druge lokacije, ograničavanjem plovidbe i zabranom sidrenja plovila na određenim područjima. Time se poboljšavaju uvjeti za ribolov i stvaraju strateški planovi za novu kulturu prehrane stanovništva. Bernska konvencija o očuvanju divljih životinja i prirodni staništa koja je usvojena 1979. nije uključivala ni jednu vrstu morske flore. Konvencija je izmijenjena 1996. i u njezinu zaštitu ušle su 3 od 5 vrsta morskih cvjetnica: Cymodocea nodosa, Posidonia oceanica i Zostera marina (Jović M. 2013.).
