Na HTV-u se prikazuje novi dokumentarni serijal Gorana Milića “What’s up Japan”. Milić je novi serijal komentirao u emisiji “Dobro jutro, Hrvatska”, a odmah na početku je rekao da je možda najtočnija rečenica iz serijala je “Ono što je zdrav razum u Japanu, nije i u ostatku svijeta.”
“To nije potpuno drugačiji svijet, amerikanizirani su… S tri tisuće McDonaldsa u jednoj državi, nisi baš poseban, s 7/11 kao najvećim lancem trgovina također nisu baš posebni, s J-pop glazbom, koja nije na engleskom, ali je pop, također… S mangama i animama, crtanim filmovima i stripovima, koje su čista kopija Disneya također nisi tako poseban. Jedino si poseban zato što si dobio dvije atomske bombe, ali ne mrziš Amerikance”, rekao je Goran Milić.
Govoreći o japanskom odnosu prema religiji, Milić je rekao da se rađaju kao šintoisti, što je njihova tradicionalna vjera.
Žive kao agnostici, umiru kao budisti
“Žive kao agnostici, ili ateisti, jer ne vjeruju u jednoga boga, dakle život je racionalan, nije “božanski”, ali se ceremonijalno vjenčavaju baš kao katolici – velike svadbe, velike obitelji, i, konačno, umiru kao budisti, što znači da se kremiraju, a to je poseban ritual kako se kremiraju, ali i kako sačuvaju jednu ili dvije kosti iz kojih bi se možda moglo danas genetski obnoviti, ali vjerojatno im nije to bilo na umu u 15. stoljeću, rekao je Milić.
Naš popularni voditelj u Japanu je kušao sushi, tradicionalno japansko jelo koje se sastoji od pripremljene riže začinjene octom (poznate kao “shari”) kombinirane s različitim sastojcima, najčešće sirovom ribom, plodovima mora, povrćem i drugim dodacima.
Producentica serijala Sandra Basso ispričala je da se u početku opirao, da bi onda na kraju probao sushi kod jednog od najpoznatijih sushi majstora.”Bio je skeptičan, ali onda se čulo “mmmm”, rekla je Basso.
Poljubili vrata pred hrvatskim restoranom
Ekipa je u Japanu pronašla hrvatski restoran. “Tamo je pisalo da je zatvoren samo dva dana u godini, a da je inače otvoren. Ja kucam, a zatvoreno. Ne radi ponedjeljkom. To je ta logika, ističe da ne radi dva dana u godini, a malim slovima se dodaje da ne radi ponedjeljkom, a baš je bio ponedjeljak. Tako da nismo probali u Japanu jesti štrukle i puricu s mlincima”, dodao je Milić.
Promet funkcionira savršeno
Milić i njegova ekipa također su ostali impresionirani japanskom disciplinom i preciznošću u svakodnevnom životu. Promet u Japanu funkcionira savršeno, bez nepotrebnih zastoja i, što je posebno zanimljivo, bez buke. “Nepristojno je razgovarati na telefon u javnom prijevozu ili na ulici. Ljudi poštuju jedni druge do te mjere da ne ulaze u prostor drugoga,” objašnjava Basso, dodajući da je ta tišina i mir nešto na što se ekipa morala priviknuti.
Velika pomoć pri realizaciji serijala bio je Eduard Edo Katayama Tripković, sin hrvatskog oca i japanske majke. Njegovo poznavanje obje kulture bilo je neprocjenjivo za organizaciju i prevođenje tijekom snimanja. “Bez njegove pomoći, mislim da bismo do kraja ostali ‘izgubljeni u prijevodu’,” priznaje Basso, naglašavajući koliko je važno bilo planirati sve unaprijed, jer Japanci ne ostavljaju ništa slučaju i preciznost im je ključna.
