Prof. dr. sc. Jaroslav Vego doktorirao je na Tehničkom sveučilištu u Grazu, Austrija, i gostujućim je profesorom na sveučilištima u Mostaru, Splitu, Pragu, Udinama i u Urbinu.

Od 1997. godine, u svojstvu nacionalnog koordinatora BiH za Ramsarsku konvenciju, sudjeluje u radu međunarodnih institucija koje su svoje aktivnosti vezale za Ramsarsku konvenciju, gdje je participirao u radu više od 20 međunarodnih konferencija i skupova tematski vezanih uz provedbu Konvencije. Pokrenuo je kampanju pristupa Bosne i Hercegovine Ramsarskoj konvenciji i promoviranju lokacija Hutovo blato (2001.), Bardača (2007.) i Livanjsko polje (2008.) vlažnim staništima od međunarodnog značenja te sudjelovao u njezinoj uspješnoj realizaciji. Povod za današnji razgovor s nacionalnim koordinatorom BiH za Ramsarsku konvenciju, sveučilišnim profesorom gosp. Jaroslavom Vego, jest 40. obljetnica Ramsarske konvencije koja se danas, na Svjetski dan zaštite vlažnih staništa, obilježava diljem svijeta.

Ramsarska konvencija nosi pomalo egzotičan naziv; koji su njezini korijeni i kako bi označili njezinu misiju?

U veljači 1971. godine, na obali Kaspijskog jezera, u iranskom su se gradu Ramsaru okupili predstavnici vlada osamnaest država da stave svoje potpise na jedan međunarodni ugovor.

“Konvencija o vlažnim staništima od međunarodnog značenja posebice kao staništa ptica selica” (The Convention on Wetlands of International Importance especially as Waterfowl Habitat) slobodan je prijevod originalnog naziv ugovora koji je, u svojoj prvotnoj verziji, dao naglasak na način korištenja i zaštiti vlažnih staništa, prije svega kao staništa vodenih ptica. Razvijajući se, Konvencija je kasnije proširila djelokrug svoga interesa i djelovanja s ciljem obuhvaćanja svih vidova zaštite i načina korištenja vlažnih staništa, držeći ih dijelom ekosustava, iznimno važnim za održanje biološke raznolikosti.

Danas je Konvenciji pristupilo 160 država, dok popis vlažnih staništa u ovome trenutku uključuje 1911 lokacija, disperziranih na globalnoj razini.

Čime su vlažna staništa zaslužila svoju zavidnu poziciju u sklopu ekološkog sustava?

Pojam vlažna staništa (wetlands) jest razmjerno neprecizan prijevod termina koji simbolizira zone gdje je voda primarni čimbenik u kontroli okoliša i pripadajućeg mu biljnog i životinjskog svijeta. Vlažna staništa postoje u skoro svakoj zemlji, tamo gdje je vodena površina u blizini čvrstoga tla ili se nalazi na njemu ili, pak, gdje je tlo pokriveno razmjerno plitkom vodenom površinom.

Svjetski centar za praćenje zaštite vlažnih staništa iznosi podatak od približno 170 milijuna hektara našeg planeta pokrivenog vlažnim staništima. Ona su kolijevka biološke raznolikosti iz jednostavnog razloga jer su ključ za dugoročno osiguranje pitke vode. Vlažna staništa osiguravaju prirodno filtriranje vode koja prolazi kroz njih i predstavljaju prirodni spremnik koji osigurava stabilnu opskrbu i podzemnog i nadzemnog akvatorija.

O vodi ovisi opstanak brojnih životinjskih i biljnih vrsta. Na razmjerno maloj površini pojedinih vlažnih staništa postoji visoka koncentracija sisavaca, ptica, riba, reptila i amfibija. Od brojke oko 20.000 danas postojećih ribljih vrsta na svijetu, 40 posto živi u slatkoj vodi. Većina njih, koja se nalazi na našem jelovniku, u barem jednome stadiju svoga životnog ciklusa izravno ovisi o vlažnim staništima.

Velik broj biljojeda, i onih divljih i onih pitomih (primjerice goveda), izdržava se dobrim dijelom s vodenih pašnjaka. Kultivirana (modificirana) prirodna vlažna staništa su stanište za jednu od osnovnih svjetskih namirnica – rižu. Život skoro dvije milijarde ljudi ovisi o urodu riže i ulovu ribe s kulturi privedenih staništa. Proizvodnja ribe, ubiranje trstike za proizvodnju papira i pletenine, u jednom dijelu zemalja je nezaobilazan dio trasiranog puta ekonomskog rasta.

Isparavanja s vlažnih staništa na lokalnoj razini održavaju količine padalina i razinu vlažnosti zraka. Za slučaj uništenja wetlanda opada i količina padalina, što ima loš učinak na lokalnu poljoprivrednu proizvodnju. Na koncu, popularni wetlandi imaju posebno obilježje i kao dio kulturne baštine čovječanstva; njihovo postojanje sve je više povezano s ekoturizmom.

Respektirajući specifičnu težinu i značenje vlažnih staništa, kakva je njihova aktualna pozicija promatrano globalnoj razini?

Sve ove vrijednosti i funkcije vlažnih staništa mogu biti održane ako prirodnim procesima u njima bude omogućeno da nesmetano nastave svoje djelovanje, kako su to činili milenijima do sada. Ipak, vlažna staništa nastavljaju biti u onoj skupini globalnih ekosustava koji su izrazito izloženi isušivanju, zagađivanju i nekontroliranom iscrpljivanju njihovih resursa.

Stoji procjena da je od 1990. godine čak jedna polovica svjetskih vlažnih staništa uništena na način da su te vrijedne površine prenamijenjene u površine druge namjene. Primjena sustava za navodnjavanje i drenažu za potrebe razvoja poljoprivrede i urbanog razvoja bili su osnovnim uzročnikom gubitka ovih, za opstanak ljudske civilizacije, dragocjenih površina. Dopustite samo jedan primjer, nama zemljopisno najbliži: od 12,5 tisuća hektara močvara u donjem toku Neretve ostalo je samo dvije ili tri tisuće hektara oko ušća Neretve, jezera Kuti i Desni, te oko mjesta Pruda. U isto vrijeme u delti rijeke Neretve zabilježeno je čak 310 vrsta ptica, od kojih 115 gnjezdarica.

Vidite, na ovaj način je kombinacija nerazumijevanja funkcija vlažnih staništa, socijalnih i ekonomskih pritisaka time i političkih odluka rezultirala gubitkom ovoga prirodnog kapitala.

Autori Konvencije su prepoznali značenje vlažnih staništa (wetlanda) kao životnog elementa koji zahvaljujući svojim funkcijama, u domenu svoga djelovanja pruža šansu za opstanak toliko nam potrebne biološke raznolikosti.

Popularna krilatica „Misli globalno, djeluj lokalno“ nameće sljedeće pitanje: koju ulogu ima Bosna i Hercegovina u procesu izbjegavanja destrukcije vlažnih staništa i njihova očuvanja kao resursa od osobite ekonomske, kulturne, znanstvene i rekreacijske vrijednosti za ljudski život.

Prema mojoj procjeni, Bosna i Hercegovina je, gledano u srazu s njezinim gospodarskim kapacitetom, učinila značajne korake u provedbi Konvencije; s druge strane, dugoročno gledano, ne ohrabruje činjenica da su postignuća koja su do sada učinjena na ovome planu rezultat entuzijazma, nažalost, ne i sustavnog i institucionalno podržanog rada.

Čini mi veliko zadovoljstvo ovdje iznijeti podatak da, nakon mojih trinaest godina rada u svojstvu nacionalnog koordinatora za Ramsarsku konvenciju, u Bosni i Hercegovini sada imamo tri vlažna staništa od međunarodnog značenja. Lokaliteti Hutovo blato i Bardača, od konca 2009. godine i Livanjsko polje, tri su staništa koja su zadovoljila zahtjevne kriterije za uključenje u ovaj popis. Moram ovdje kazati da iza svakog od certifikata koje su zaslužila ova naša tri staništa stoji višegodišnji istraživački, stručni i znanstveni rad, u najvećoj mjeri realiziran na volonterskoj bazi, zahvaljujući osjećaju privrženosti svome i onome nama osobito imanentnom “genius loci”. Velik je ovo kapital, nadam se i poticaj za daljnji predan rad na zaštiti i promicanju ne samo naših aktualnih vlažnih staništa od međunarodnog značenja, negoli i na promoviranju novih vlažnih staništa koji će zaslužiti isti takav epitet. Ovdje želim odati priznanje redakciji Večernjeg lista na promoviranju ideje Ramsarske konvencije u našoj sredini, time i podizanja pozornosti javnosti s ciljem razumijevanja uloge vlažnih staništa u ukupnome ekološkom sustavu. Toga nam nikada nije dostatno; potrebno je neprekidno, iz dana u dan, u svakoj prilici, govoriti o značaju vlažnih staništa i ukazivati na imperativno očuvanje vitalne veze između čovjeka i wetlanda.

S osobitom smo pozornošću pratili Vaše predavanje koje ste imali u sklopu obilježavanja obljetnice proglašenja Livanjskog polja vlažnim staništem od međunarodnog značenja; s web-portala nam je bilo dostupno i izlaganje koje ste održali na 10. redovitoj konferenciji zemalja potpisnica Konvencije za vlažna područja, u Changwonu u Republici Koreji.

Ne možemo se otrgnuti dojmu prisutnosti jedne note optimizma za budućnost vlažnih staništa; je li to doista Vaše iskreno uvjerenje?

Moj je odgovor jednostavan: ponovit ću ono što sam kazao i pred najširim auditorijem u Koreji. Kako je to bilo u našoj prošlosti, kako je to i danas, tako će biti i u buduće: opstanak naše civilizacije ovisi izravno i o zaštiti i održivom korištenju vlažnih staništa koja svoju ključnu ulogu imaju upravo zbog svoga posebnog bogatstva i važnosti za opstanak vodnih sustava. U toj činjenici jest izazov kako za svjetsku, tako i za lokalnu zajednicu – prepoznati da vodeni tokovi nisu beskonačno otporni. Neće ih biti moguće do u beskraj zagađivati, regulirati ih, prazniti vodu iz njih, koristiti ih za ekonomski razvoj i crpiti hranu iz njih, sve to bez zaštićivanja onih vrijednosti koje su temeljne za opstanak vodnih sustava kao životnih cjelina. Danas (2. 2. 2011.) u Parku prirode Hutovo blato imamo prigodnu svečanost u povodu Svjetskog dana vlažnih staništa, pa ću upravo na primjeru ovoga vlažnog staništa od međunarodnog značenja potkrijepiti moje duboko uvjerenje u održivu perspektivu vlažnih staništa. Ispitivanja javnog mišljenja, provođena u delti rijeke Neretve tijekom posljednjih nekoliko godina, pokazuju znatne pomake u razvoju svijesti o potrebi očuvanja prirode kao potencijala budućega razvoja. Nekoliko nevladinih udruga koje djeluju u području zaštite prirode znatno je pridonijelo obrazovanju mladih i širenju opće ekološke svijesti na ovim prostorima. Prirodne i krajobrazne vrijednosti, u kombinaciji s bogatom i izuzetno vrijednom kulturno-povijesnom baštinom, solidna su osnova razvoja cijeloga prostora donjega toka Neretve. U Delti postoji i potencijal za razvoj ekološke poljoprivrede koja bi se na prikladan način uključila u ovakvu razvojnu koncepciju šireg prostora.

Na taj će način prostor Parka prirode s područjima u okruženju formirati jedinstven prostor u gospodarskom i turističkom smislu, na bazi korištenja postojećih turističkih potencijala iz okruženja koji će biti u službi posjećivanja i razgledavanja zaštićenog područja. Povezivanje sadržaja Parka prirode Hutovo blato i sadržaja u okolnom prostoru u cjelovitu ponudu, koja će se kvalitativno i sadržajno nadopunjavati, vodi stvaranju novoga turističkog proizvoda ovog dijela Hercegovine. Razvoj turizma u naseljima na rubnim područjima Parka prirode (seoski turizam) obuhvatio bi agroturizam, ekološki, izletnički, prirodni, lovni, sportsko-rekreativni i vjerski turizam te specifične oblike zdravstvenog turizma.

Ove bi se djelatnosti mogle razvijati kao dopunska djelatnost stanovnika, s tim da se uz njih potiče razvoj proizvodnje zdrave hrane i ostalih tradicionalnih djelatnosti. Planirani programi trebali bi biti odabrani po kriteriju prilagodljivosti postojećim uvjetima te minimalnom utjecaju na promjene fizičkog okoliša, a u isto vrijeme omogućiti ekonomski interes lokalnoj zajednici, sve to uz apsolutno respektiranje odrednica uređenja prostora koje su nužne za usklađen razvitak i očuvanje vrijednosti prostora Parka, poštivanjem načela očuvanja njegove osobitosti, ekološke stabilnosti i biološke raznolikosti. Drugoga puta mi nemamo, želimo li biti svoji na svome.

Europski gigant na koljenima. Direktor dao ostavku dan nakon zahtjeva za stečaj, a evo kako je sve krenulo po zlu